Kažu da s komšijama treba biti u dobrim odnosima, jer nikad ne znaš kada će ti zatrebati pomoć: da ti jave neki problem sa stanom kada nisi tu, da ti pomognu u nevolji, da ti pozajme nešto neophodno u datom trenutku... Kažu i da se ne treba previše „intimizirati” s komšijama: da ti ne dolaze kad god hoće, da ti ne sede u kući po ceo dan, da ti ne zaviruju tamo gde ne treba i ne traže ono što ne bi trebalo da traže. U zapadnim zemljama komšije se jedva i poznaju. Opet, kod nas su ponekad i više od članova porodice. Gde je granica?

Pretpostavimo da bi trebalo da se komšije poznaju, da se javljaju jedni drugima kada se sretnu, a u kuću pozivaju samo u izuzetnim prilikama, radi većih povoda (ukoliko smatraju da tako treba). Komunikacija bi uglavnom trebalo da bude motivisana zajedničkim interesima u vezi sa okruženjem: da se dogovaraju ne bi li rešili probleme u zgradi ili dvorištu, da se zajedno trude da urede i oplemene okolinu i da poboljšaju kvalitet života koji se tiče svih stanara.

Dogovor za mir u kući

Komšije moraju da se razumeju međusobno i da jedni drugima izlaze u susret. Ali šta je sa sledećim slučajevima:
- Nedelja ujutro oko 8 sati, iznenada počinje zujanje „hilti” bušilice direktno u beton – komšija ugrađuje nova ulazna vrata i vrlo je srećan zbog toga, čak planira i da vas zove na čast!

- Tri je posle ponoći a žurka komšijinog sina uveliko traje i drugari još pristižu. Muzika je pojačana „do daske”, a od vriske i cike ne čujete ni sopstveni TV, koji bi vam eventualno pomogao da prebrodite noć.

- Ispred vašeg prozora komšija popravlja kola i celo popodne pokušava da ispravi auspuh čekićem da bi ga „upasovao“ na svog „stojadina” (nije originalni, ali je jeftiniji).

Reći cete: To je užasno, ja to ne bih trpeo! Slažem se, nije prijatno. Ali i to se može pomalo ublažiti: žurka se unapred najavi i s komšijama dogovori satnica, bučni radovi se takođe najave i rade se u dogovoreno vreme...

Kao igra na sreću

Ali šta je s „aktivnostima“ koje nisu „vanredne“, već su i te kako redovne kod vaših komšija? Pitate se u čemu je tu problem? Pa recimo ovako: znamo da je moderna gradnja odavno povezana sa štednjom, te smo tako svedoci uštede na debljini zidova i tavanica. To dovodi u pitanje zvučnu izolaciju između vas i vaših komšija. Šta cete uraditi ako čujete susede svaki put kada vode ljubav? Opomenuti ih? Nije baš pametno, a nije ni fer. Još ako vaši susedi ne spadaju u „standardne“ ljubavnike – eto problema (a nekom možda i zabave)!

Tako isto mogu da se posmatraju i česte svađe vaših komšija. Viču, galame, leti posuđe... Zar to nije njihova stvar, između njihova četiri zida? Jeste! Šta im reći? Nemojte da se svađate? Pa mi nismo ni socijalni radnici niti policija. A ako zovemo policiju, možemo još i da nadrljamo za lažni poziv, jer se „oni zapravo vole i ništa nisu loše radili – oni samo tako pricaju“...

Ima i onih koji vole da pevaju. I to loše. Pa još i muzika koju ne podnosite... Šta ćete im reći? Da li postoji neko nadležan ko može da vam obezbedi da komšijin pas neće lajati po podne ili vikendom? On je živo biće, a njegovi vlasnici ga i ne gledaju više kao psa već kao člana porodice – kako sad da ne laje, pa baš simpaticno laje! Mislim da ovde samo treba imati sreće da pas bude što manji i što mirniji (iako baš mali pas ume da laje piskavo i agresivno).

Kada je rec o bebi, smatram da tu svi treba da imaju razumevanja i ne verujem da je to bilo gde problem. Ali ako mi imamo bebu, koju smo na jedvite jade uspeli da uspavamo, a s komšijske strane dolazi buka, onda je to opet problem! Tada vi komšije upozoravate da će probuditi bebu, a ta ista beba prethodno im celu noć nije dala da spavaju...

Kako izaći na kraj, kako se postaviti? Možda živeti u izolovanoj kući? Ali kako bez komšija? Ko da ti pripomogne u nevolji? Od koga da potražiš malo kafe ili šećera? S kim da proćaskaš kada čistiš sneg s auta? Obrniokreni, komšije su kao lutrija – kako izvučeš, tako će ti biti. Idealno ne postoji a od goreg uvek ima gore. Setite se mega solitera gde ne smete da provirite kroz prozor, jer možda baš tada komšija iznad vas baca đubre...

Pod oštrim uglom - Igor Jovanović, arhitekta