Godine 1929. putuje Evropom i upoznaje radove i ideje Gropijusa, Misa van der Roa, Le Kurbizijea i Vana der Veldea. Već dogodine otvara sopstveni atelje, a 1936, kao diplomirani arhitekta, dobija zaposlenje na „Krenbrok akademiji”, gde upoznaje budućeg saradnika, Era Sarinena, a godinu dana kasnije staje na čelo Odeljenja za eksperimentalni dizajn. Sa svojom suprugom i saradnicom Rej 1941. godine seli se u Južnu Kaliforniju, gde nastavlja intenzivne eksperimente na području dizajna nameštaja. Tamo je projektovao i podigao dve zgrade, jednu do druge, s karakterističnim osobinama.

Eames, Charles (1907–1978)
LepaiSrecna Software:GIMP 2.6.10 Created: 2011:01:18 14:33:33
Novi izraz stolice

Nema sumnje da je Čarls Ims bio jedan od najuticajnijih dizajnera 20. veka u SAD. Najveći uspeh postigao je 1940. kada je zajedno s Erom Sarinenom pobedio na konkursu „Organski dizajn u uređenju kuća”, koji je organizovao Muzej moderne umetnosti u Njujorku. Njihove nagrađene stolice, koje su potom izložene u Muzeju, izgledale su sasvim drugačije i veoma su se razlikovale od modernih stolica Alvara Altoa i Marsela Brojera, naročito svojom trodimenzionalnom upečatljivošću i skulpturalnim izgledom.

Složeni sistemi za nameštaj

Posebno je bio zanimljiv sistem spajanja drvenih i metalnih delova, što je do današnjih dana ostao jedan od najkomplikovanijih problema u oblikovanju nameštaja. Njegov princip spajanja drveta i metala razvila je i iskoristila korporacija „Chrysler”, koja je u ratu radila za vojne potrebe, što potvrđuje značaj tog problema. Izložene stolice kasnije je proizvodila i s velikim uspehom lansirala na tržište kompanija „Herman-Müller”.  

Kombinovanje materijala

Godine 1941. Čarl Ims i njegova supruga Rej eksperimentišu s različitim tehnikama za obradu i modelovanje drveta, pa 1946. u Muzeju moderne umetnosti u Njujorku izlažu svoju čuvenu „Eames” stolicu. Ona je imala posebne delove od metala i drveta: noge su bile metalne, a sedište drveno. Stolica je bila lagana, udobna, jednostavna za masovnu proizvodnju i u ono vreme potpuna novost.

Istovremeno je bila izložena i stolica kojoj su zadnje nogare bile kraće od prednjih, što je pružalo svojevrsnu udobnost prilikom sedenja sa ispruženim nogama. Ims 1948. godine osvaja drugu nagradu na Međunarodnom takmičenju za „jeftin dizajn” (odnosno koji nije skup), i to serijom stolica, među kojima se ističe ona u jednom komadu, u obliku školjke. Prvobitno je planirao da stolica bude izrađena od aluminijuma, a kasnije se odlučio za poliester. Veliku nagradu za moderan dizajn dobio je 1956. za čuveni „Lounge Chair and Ottoman” (fotelja s tabureom) od palisandera, u kombinaciji s jastucima presvučenim crnom kožom. Ims je do kraja života eksperimentisao i uspešno radio kao arhitekta i dizajner u najboljem i najširem smislu te reči.

Arh. Radmila Milosavljević