Milovan Vitezović umro je danas u Beogradu, posle duge i teške bolesti, izazvane korona virusom. Pisac je preminuo u 78. godini.
Vitezovć je bio i dugogodišnji urednik igranog programa TV Beograd i glavni urednik umetničkog programa RTS, profesor filmskog i televizijskog scenarija na katedri Dramaturgije Akademije umetnosti. Pisao je pesme, romane, drame, filmska i TV scenarija, eseje, kritike i aforizme.
Srbija će ga pamtiti i po prepoznatljivom humoru i dijalozima u filmovima "Šešir profesora Koste Vujića" i "Lajanje na zvezde".
Osmeh na dečjim licima zauvek će buditi i njegova pesma o zaboravnom deda Savi, koju cela Srbija odlično zna:
Balada o zaboravnom dedi
U takvoj se sedoj glavi,
Kao što je deda Savi,
Sve moguće zaboravi.
Zanimanje mu je, već u stvari,
Zaboravljanje svakih stvari.
U parku zaboravlja dane,
Novine i kišobrane.
Ode u bioskop, zaboravi film da gleda.
Obuva se, na levoj nozi evo cipele desne
I čudi se deda:
Cipele stare, a tesne?
Uveče deda Sava
Zaboravi kako se spava.
Zakasni na ručak, zaboravi koliko je sati,
U prodavnici uzme kusur, a zaboravi da plati.
U tramvaju se zaboravio preko svih mera,
Hteo je umesto karte da kupi konduktera.
U zaboravnosti njemu je lako
Da cele novine pročita naopako.
Često obuče košulju preko kaputa,
Posle otputuje, umesto da se vrati s puta.
Umesto da povuče decu, povuče sebe za uši,
Govori glasno kad treba govoriti tiše,
Jednom je počeo olovku da puši,
A lulom da piše.
Juče je milicioner zbunjen stao
Ispred deda Save
I promucao:
Na ulicu vas neću pustiti bez glave!
Izvor: Lepa&Srećna
Još uvek nema komentara - sjajna prilika da pokreneš diskusiju.