- Jedan detalj pravi veliku razliku: Pravoslavci i katolici ne prave znak krsta na isti način.
- Iza ovog običaja krije se simbolika: Položaj prstiju i pokret ruke nisu slučajni.
- Razlika nije nastala preko noći: Način osenjivanja krsnim znakom menjao se kroz dugu istoriju hrišćanstva.
Krst je jedno od najupečatljivijih obeležja hrišćanstva, a oslanjanje krsnim znakom ili prekrštavanje predstavlja čin izražavanja hrišćanske vere i prizivanja Božje milosti i zaštite pokretom ruke preko tela.
Osenjivanje krsnim znakom predstavlja vidljivo svedočenje vere u Isusa Hrista i Svetu Trojicu - Oca, Sina i Svetoga Duha. Iako je krsni znak univerzalni simbol hrišćanske vere, način na koji se vernici njime osenjuju razlikuje se među različitim hrišćanskim tradicijama.
Ove razlike, pre svega između pravoslavaca i rimokatolika, nisu nastale slučajno. One sa sobom nose teološku simboliku, ali i tragove istorijskog razvoja. Glavne razlike ogledaju se u položaju prstiju i smeru u kojem se ruka kreće.
Zašto se pravoslavci krste sa tri prsta?
Pravoslavni vernici se krste desnom rukom, spajajući tri prsta - palac, kažiprst i srednji prst, dok su domali i mali prst savijeni i prislonjeni uz dlan.
Spojena tri prsta simbolizuju Svetu Trojicu - Oca, Sina i Svetoga Duha, dok dva prsta prislonjena uz dlan označavaju dve prirode Isusa Hrista - božansku i ljudsku.
Pokret ruke ide od čela ka grudima, a zatim sa desnog na levo rame. Desna strana u istočnoj hrišćanskoj tradiciji simbolizuje pravdu, svetlost i spasenje, pa se ovim pokretom priziva Božji blagoslov.
Zašto se katolici krste sa pet prstiju?
Sa druge strane, rimokatolici se danas najčešće krste otvorenom šakom, sa pet ispruženih i spojenih prstiju, što se povezuje sa pet Hristovih rana na krstu.
Za razliku od pravoslavaca, katolici ruku pomeraju sa čela na grudi, a zatim sa levog na desno rame. Prema tradicionalnom tumačenju u Zapadnoj crkvi, ovaj smer simbolizuje prelazak iz tame i greha u svetlost i spasenje.
Ipak, razlike u načinu pravljenja krsnog znaka nisu oduvek bile iste kao danas.
Odakle potiču razlike u načinu krštenja?
Otac Dušan Kolundžić objasnio je kako su se kroz istoriju razvijale razlike između istočne i zapadne hrišćanske tradicije.
"Osenjivanje znakom krsta na telu čovekovom (čelo, grudi i oba ramena) praktikovano je i u drevnoj Crkvi. Kirilo Jerusalimski savetuje one koji se pripremaju za krštenje: ‘Ne stidimo se ispovedati Raspetoga. Načinimo sa uzdanjem znak krsta prstima na čelu, grudima i ramenima’", navodi otac Dušan, prenosi Religija.
Kako je objasnio, hrišćani na Istoku krstili su se sa tri prsta, dok su se Latini u ranijem periodu krstili samo palcem, odnosno velikim prstom desne ruke.
"Do XII veka i Latini su se krstili, kao i pravoslavni, stavljajući desnu ruku, sa tri prsta, prvo na desno, onda na levo rame. I papa Inoćentije III zalaže se za stavljanje ruke prvo na desno, a onda na levo rame", naveo je otac Dušan.
Međutim, kako je istakao, u Rimokatoličkoj crkvi vremenom je preovladalo pravilo da se krsno znamenje čini celom šakom.
"To je ponegde praktikovano već od najranijih vremena i nazivalo se veliki ili latinski krst. Međutim, i kod njih su kažiprst, srednji i prstenjak sastavljeni, a palac i mali prst odvojeni, čime se ipak izražava vera u Svetu Trojicu", objasnio je otac Dušan.
Koji hrišćani ne koriste krsni znak?
Prema njegovim rečima, pojedine protestantske tradicije odbacile su praksu osenjivanja tela krsnim znakom.
"Protestanti su odbacili znamenovanje tela časnim krsnim znakom", objasnio je otac Dušan.
Različiti načini osenjivanja krsnim znakom tako predstavljaju spoj verske simbolike i istorijskog razvoja hrišćanskih tradicija. Iako se pokret razlikuje, suština krsnog znaka ostaje povezana sa verom u Isusa Hrista i Svetu Trojicu.
BONUS VIDEO: