- Post nije samo odricanje od određene hrane, već i prilika da čovek radi na sebi i svojim postupcima.
- Nije dovoljno izbaciti meso, mleko i jaja ako istovremeno povređujemo, osuđujemo ili vređamo druge.
- Poznata pravoslavna izreka podseća da je ljubav prema bližnjem jedan od najvažnijih delova posta.
Sutra počinje Gospojinski post i pravo je vreme da se podsetimo zašto je ovakva praksa uopšte ustanovljena u pravoslavlju.
Post se često prvo povezuje sa hranom – šta smemo da jedemo, čega treba da se odreknemo i kako da pripremimo posne obroke. Ipak, u pravoslavnoj tradiciji post je mnogo više od promene jelovnika. Njegova suština nije samo u tome da se odreknemo određene hrane, već da pokušamo da budemo bolji prema ljudima oko sebe i da poradimo na sebi.
Post može biti prilika da zastanemo, utišamo svakodnevnu užurbanost i obratimo pažnju na ono što se događa u nama. Jer nije mnogo vredno odreći se mrsne hrane ako istovremeno ostajemo puni besa, zavisti, osuđivanja i netrpeljivosti.
Upravo zato se u narodu često može čuti jednostavna pravoslavna izreka: „Važno je da u postu ne jedemo jedni druge.“ U toj kratkoj rečenici krije se možda i najjednostavnije objašnjenje suštine posta.
Nije dovoljno promeniti jelovnik
Čovek može da posti od mesa, mleka i jaja, a da istovremeno nekoga povredi rečima, širi ogovaranja, bude nepravedan prema drugima ili danima nosi ljutnju i mržnju. Takav post lako može da se pretvori u puko pridržavanje pravila, bez unutrašnje promene kojoj bi trebalo da vodi.
Zato se post u pravoslavlju ne posmatra samo kao telesno uzdržavanje. On podrazumeva i duhovni trud – borbu sa sopstvenim slabostima, obuzdavanje ljutnje, praštanje, pomaganje drugima, manje osuđivanja i više razumevanja. Drugim rečima, nije dovoljno da pazimo šta stavljamo u usta ako ne pazimo šta iz njih izlazi.
Post bi trebalo da menja čoveka
Smisao posta nije u tome da čovek bude ponosan na to koliko je strogo ispoštovao pravila, već da kroz uzdržavanje dobije priliku da se okrene sebi.
To može značiti da tokom posta pokušamo da budemo strpljiviji prema članovima porodice, da ne odgovorimo na svaku provokaciju, da oprostimo nešto što dugo nosimo u sebi ili da jednostavno učinimo nešto dobro za drugog čoveka.
Post tako postaje mnogo više od pitanja: "Šta danas smem da jedem?" Postaje pitanje: "Kakav sam čovek prema drugima dok postim?"
Najteže je odreći se onoga što nije na tanjiru
Lako je napraviti posni obrok i pridržavati se jelovnika. Mnogo je teže odreći se potrebe da budemo u pravu, poslednje reči, ogovaranja, ljutnje ili osuđivanja. Zato se prava težina posta možda i ne vidi na tanjiru. Ona se vidi u odnosu prema ljudima.
Ako nas post učini smirenijim, pažljivijim, spremnijim da oprostimo i da pomognemo, onda on dobija svoju dublju svrhu. Ako nas, međutim, učini nervoznim, nadmenim i netrpeljivim prema onima koji ne poste ili poste drugačije, možda smo se odrekli hrane, ali smo propustili važniji deo posta.
Jer možda je upravo to poruka one jednostavne izreke: nije poenta samo da ne jedemo mrsnu hranu, već da tokom posta ne povređujemo, ne ponižavamo i ne "proždiremo" jedni druge.
Na kraju, post nije takmičenje u odricanju. On je prilika za čoveka da se makar na trenutak zaustavi, pogleda u sebe i pokuša da iz tog perioda izađe mirniji, bolji i bliži drugima.
Tekst: Biljana Stankovac
BONUS VIDEO