Na dan 12. aprila Srpska pravoslavna crkva i vernici slave Lazarevu subotu. Njome počinje poslednja nedelja pred Uskrs – Strasna sedmica, ispunjena dubokom simbolikom, običajima, porodičnim okupljanjima i pripremama za najveći hrišćanski praznik.
Ovo nije običan dan. To je dan koji spaja veru, nadu i tradiciju – i posebno mesto u njemu ima Vrbica, praznik dece.
Lazareva subota, po verovanju pravoslavnih hrišćana, obeležava trenutak kada je Isus Hristos vaskrsao Lazara, koji je već četiri dana bio mrtav. Taj događaj, opisan u sva četiri jevanđelja, bio je uvod u veru u vaskrsenje i večni život. Odatle i simbolika – pobeda života nad smrću, svetlosti nad tamom.
Vest o vaskrsenju Lazara proširila se brzo, jer su mnogi to čudo videli sopstvenim očima. Lazar je nakon toga živeo još trideset godina kao episkop na Kipru, gde je i sahranjen, a na njegovom grobu pisalo je: "Hristov prijatelj."
Vrbica – praznik detinjstva i vere
Popodne na Lazarevu subotu posvećeno je Vrbici – prazniku dece. U hramove se donose mlade grane vrbe, osveštavaju se i dele narodu. Vrba, simbol skromnosti i zdravlja, podseća na palmine grane kojima su ljudi pozdravljali Hrista pri ulasku u Jerusalim.
Običaj nalaže da se tog dana deca lepo obuku, da nose venčiće od cveća i zvončiće oko vrata – i da radosno trče po dvorištima, simbolišući nevinost i radost života. Odatle i poznata izreka: "Udesio se kao za Vrbicu."
U mnogim mestima, naročito u selima, čuva se običaj da lazarice – devojčice u svečanom ruhu – idu od kuće do kuće, pevaju i domaćinima žele zdravlje, sreću i napredak. Ponegde su u to vreme išle i dodole, pevajući i prizivajući plodnu godinu.
Na ovaj dan u domove se unose vrbove grane i kopriva. Veruje se da donose zdravlje, sreću i napredak. Vrba je poznata i po lekovitim svojstvima – kora joj je bogata salicinom, prirodnim sastojkom koji je preteča aspirina. Čaj od vrbove kore koristi se protiv povišene temperature i upala.
Kopriva, s druge strane, jača imunitet, pomaže kod anemije, problema s venama i šećerom, a i ona ima važno mesto u narodnoj medicini.
Na Lazarevu subotu bere se cveće, ali se ne unosi u kuću. Umesto toga, potapa se u vodu i ostavlja da prenoći napolju. Sutradan, na praznik Cveti, ukućani se tim cvećem umivaju – kao simbol pročišćenja, buđenja prirode i duhovne obnove.
Na Lazarevu subotu ne rade se teški poslovi. Dan je posvećen miru, okupljanju porodice, laganoj posnoj trpezi i druženju sa najbližima. U mnogim porodicama se ovaj dan slavi i kao krsna slava, i tada se u domovima priprema posna gozba, bez mesa i mlečnih proizvoda, ali sa puno ljubavi i poštovanja prema prazniku.
Lazareva subota i Vrbica su deo tradicije i verovanja u čudo, ali i podsetnik da istinska radost dolazi iz duhovne povezanosti, porodične topline i pažnje prema najmlađima. Pročitajte i koliko jaja treba farbati za Uskrs.
BONUS VIDEO:
Još uvek nema komentara - sjajna prilika da pokreneš diskusiju.