Zadušnice su posebni dani koje je pravoslavna crkva ustanovila da se tada sećamo dragih pokojnika i obiđemo njihove grobove.

To su dani za duše preminulih, a uvek padaju u subotu. Miholjdanske zadušnice su uvek uoči praznika Miholjdana, a ove godine je to, po crkvenom kalendaru,  9. oktobra. Tada se u crkvu nosi kuvano žito - koljivo, a njegova simbolika je da nas podseti na Hristove reči - zrno tek kad umre rod donosi.

Žito se smatra simbolom smrtnog tela ali i besmrtne duše u svetlosti carstva nebeskog, jer zrno daje rod tek u svetlosti sunca. Vernici na dan zadušnica nose kuvano žito u crkvu, uz malo crnog vina kojim će ga sveštenik preliti. I ono ima značenje - simbol je božjeg milosrđa kojim se leče rane nastale od grehova. Zatim se ovo žito nosi na groblje, ne da bi se "nahranio" pokojnik, kako  se ponekad u narodu veruje, već da bi se nahranila sirotinja koja u molitvama pominje pokojnika. Ne treba preterivati u pripremi hrane i crkveni velikodostojnici često upozoravaju da su "gozbe" na daćama, parastosima i zadušnicama potpuno neprikladne.

Ko živi daleko od grobova najmilijih, treba da odnese žito i vino u crkvu, po običaju, kao i da upali sveće - simbol male žrtve bogu.

Običaj je i da se na zadušnice deli milostinja. Posebno ne treba zaboraviti duhovnu milostinju - poklanjanje knjiga duhovnog sadržaja. One se mogu pokloniti onima koji ne mogu da je kupe ali i bibliotekama kako bi bile na raspolaganju što većem broju ljudi.

Izvor: Lepa&Srećna