Dobra saradnja sa kolegama iz filma Vojna akademija 2 nastavljena je i posle ovog projekta, pa Nevena Ristić (23) u svojoj master predstavi na Fakultetu dramskih umetnosti Mali princ, čija je i rediteljka, ovih dana radi sa Brankom Jankovićem - kadetom Džakovićem (uz studente glume Dušana Matejića i Jovanu Gavrilović), dok je sa Nikolom Rakočevićem (Laki), „zemljakom“ iz Kragujevca i partnerom u filmu, snimila i ostvarenje holandskog reditelja Marinusa Gruthofa Nebo iznad nas. Simpatičnu glumicu koja u filmu igra kadetkinju Bisu ovih dana gledamo i na RTS-u u reprizi serije Cvat lipe na Balkanu.

Šta publika može da očekuje od Bise Tomić u bioskopskom ostvarenju?

- Bisa je pomalo „smotana“, baš kao i Laki, a da li će u svojoj obostranoj smotanosti ostvariti kontakt publika će videti u bioskopima. Bila je milina glumiti njen lik.

Kako reagujete kad vidite sebe na velikom platnu ili televiziji?

- Veoma sam samokritična i svaki put kao da mi se uključi neka crvena lampica u glavi, onda kada znam da sam nešto pogrešila. Premijere su mi neviđeni stres i tada kao da imam nekakvu „tremu“ - kombinaciju stresa i adrenalina. Zato volim da budem sama kad gledam - tada šetam po sobi kao papagaj (smeh).

Koliko puta ste gledali Vojnu akademiju 2?

- Četiri puta (smeh). Prva dva puta kako bih „spustila loptu“, a treći i četvrti da čujem komentare gledalaca.

U dosadašnjim ulogama odavali ste utisak smerne devojčice iz komšiluka, što nije slučaj u makedonskom filmu Soba so pijano?

- Premijera je bila na festivalu Manaki brothers u Bitolju, a naša publika će ga videti na Festu. Tu glumim krajnje agresivnu devojku, ošišana sam na kratko i imam jarko crvenu boju kose. Kada mi je jedan filmski kritičar u Makedoniji rekao: „Kako fino deluješ, pa šta bi ono u filmu?“ - dobila sam napad smeha (smeh). Čar i privilegija ove profesije je da možemo da živimo sto života.

A kakvi ste privatno?

- Niste mogli teže pitanje da mi postavite. I dalje otkrivam ko sam ja i zato mi uvek lakše pada da igram druge ljude i pobegnem od sebe. Vremenom sam naučila šta tolerišem, a šta ne, šta volim, a šta ne volim. Nepravda me pogađa i obično reagujem tako što se rasplačem. Takva sam.

Da li brzo planete kad se iznervirate?

- Imam veoma dugačak „fitilj“ i moje bližnje nervira što trpim. Ne umem da se svađam i zato izbegavam konflikte, ali kad „dogori“ onda nema dalje (smeh).

Novinarima je bilo zanimljivo što ste vereni. Da li je to možda jer se danas mladi venčavaju kasnije, često i posle tridesete?

- Mnogima je bio šok, a nama dvoma nešto sasvim prirodno. Ljudi su se otuđili i ne izdvajaju dovoljno vremena za ljubav, prijateljstvo, poverenje. Koliko god da mnogo radimo Vladi i meni je najsvetije ono što se dešava u našoj kući. Ne mogu da osuđujem one koji se kasnije odlučuju za brak, ali kod mene se to desilo u pravom trenutku, paralelno sa lepim i manje lepim događajima. Tačnije, Vlada je odlučio kada će me veriti (smeh). To me je vratilo u život i ulilo mi snagu.

Tekst: Nenad Blagojević