Josip Broz Tito imao je toliki kult ličnosti, da je javnost i skoro pola veka posle njegove smrti i dalje nezajažljiva u potrebama za novim intrigama iz njegovog života. Koje ljude nije mirisao poznatije je od informacija ko su mu bili miljenici. Danas pričamo o jednom takvom, a u pitanju je čuveni jugoslovenski bokser.
Kako je Jovanka imala svoju omiljenu manekenku, tako je i Josip Broz Tito imao svog sportskog miljenika - medaljama okićenog boksera Matu Parlova - jednog od najvećih i najuspešnijih sportista koje je Hrvatska ikad imala. Njegovi mečevi su, međutim, doživotnom predsedniku Jugoslavije "skratili život", zadali brojne 'glavobolje' i nervozu, ali pružili i veliko uzbuđenje i sreću.
Ko je bio Mate Parlov?
Mate Parlov je čak osam puta bio šampion Jugoslavije, pet puta prvak Balkana, dva puta svetski i jednom evropski prvak, a najveću sportsku pobedu ostvario je kada je osvojio zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Minhenu 1972. godine.
U profesionalnoj karijeri, od ukupno 29 mečeva, zabeležio je 24 pobede, tri poraza i dva nerešena ishoda.
Legendarni sportista imao je, međutim, posebnu poziciju među sportistima bivše Jugoslavije - bio je omiljen Josipu Brozu Titu, koji ga je tri puta lično primio, što nije zabeleženo u slučaju drugih sportista iz tog doba. Ipak, zanimljivo je to da Tito nikada nije prisustvovao nijednoj njegovoj borbi - čak ni onima koje su se održavale u Beogradu, kao na primer kada je na Marakani pred gotovo 100.000 ljudi dominirao ringom.
Od Pule do šampionskih titula
Rođen je 16. novembra 1948. godine u Imotskom, a boksom je počeo da se bavi sa 16 u Puli. Za manje od tri godine, postao je šampion Jugoslavije u poluteškoj kategoriji. Već 1969. godine, na Evropskom prvenstvu u Budimpešti, stigao je do finala. Dve godine kasnije, u Madridu, popeo se i na evropski tron, a 1973. godine je tu titulu odbranio u Beogradu.
Zlato iz Minhena - uspon na vrh
Najveću slavu stekao je u Minhenu 1972. godine. Na olimpijskom turniru u boksu, redom je eliminisao pet protivnika.
Finalni meč bio je žestok – obojica boksera su u jednom trenutku bila na podu, razmenjivali su teške udarce, ali je Parlov u drugoj rundi precizno pogodio protivnika sa Kube u pleksus, što je dovelo do tehničkog nokauta. Kubanski bokser je prethodno tri puta padao, što je bilo dovoljno da sudija prekine meč. Tako je Parlov postao olimpijski šampion, a prema svedočenjima, Tito je gledao meč iz Minhena i uzbuđeno poskakivao iz fotelje uz uzvike: "Tooo!"
Tada je, prema izveštavanjima medija, tražio da se njegovom miljeniku odmah pošalje čestitka.
Pratio ga i Fidel Kastro
Nakon osvajanja olimpijskog zlata i evropske titule, Parlov je 1974. godine u Havani postao svetski šampion, a njegov meč je lično gledao Fidel Kastro. Tito je i dalje sve pratio preko TV ekrana. Kada je Parlov najavio prelazak u profesionalne vode, naišao je na otpor komunističkih struktura.
U medijima su se pojavile ideje da mu treba zabraniti takmičenje u zemlji, ali se situacija preokrenula kada je Tito, po pričama iznutra, "sredio stvar". Parlov je ubrzo bez prepreka prešao među profesionalce, a atmosfera u javnosti se potpuno promenila – mediji su mu ponovo tepali kao nacionalnom ponosu.
"Nisam ničiji, ja sam svoj"
Kada su mu spočitavali da je bio Titov miljenik, nije se obazirao.
"Šta svima smeta? Bio sam Titov ljubimac, voleo me... Boksovao sam za tu Jugoslaviju. I sad treba da se svrstavamo? Ne zavisim ni od koga, mogu svi slobodno da me zaborave."
Na optužbe da je hrvatski nacionalista, imao je još jači odgovor.
"Kako da budem nacionalista kad sam bio svetski prvak? Ljudi to ne shvataju. Nisu ni državni prvaci bili, a često ni sami sebe nisu mogli da pobede. Svet me je priznavao, prihvatali su me svuda – i beli i crni. Upoznao sam svet, i mogu da budem samo jedno- kosmopolita. Tako gledam i na sport, i na život."
Mate Parlov umro je 29. jula 2008. godine u Puli nakon višemesečne borbe sa rakom pluća. Imao je samo 59 godina, a iza sebe je ostavio suprugu Zdravku, sina Matka i kćerku Marinu.
Pogledajte slike Jovanke Broz iz mladosti:
Tekst: Žena/Lepa&Srećna/Radmila Ilić
BONUS VIDEO: