Za šest godina koliko nije izdavala albume, popularna pevačica Ana Stanić (39) vodila je veoma ispunjen profesionalni i privatni život: nastupala je, pisala pesme, udala se i rodila sina Vuka (3) i praktično nije ni osetila da je ikakva pauza i postojala.

VIŠE:Snežana Savić otkriva recept za odličan izgled u sedmoj deceniji

Intervju za Lisu obavili smo u nedelji kada je započela promociju novog kompakt diska "Priča za pamćenje" u izdanju Mascom Recordsa, a brojne obaveze, probe i razgovori nisu joj stvorili stres, već dali energiju za nove poduhvate.

VIŠE:Tajči: Meditacija i tišina su moji recepti za mladalački izgled

- Puna sam entuzijazma i elana za rad. Jedino mi treba pomoć oko organizacije kad idem po dete u vrtić, ali tu je moja mama, koja je odnedavno u penziji. Ako ne završim sve obaveze do četiri popodne, ona ide po Vuka - kaže Ana.

Šta ste radili u proteklih šest godina?

- Taman kad je trebalo malo da odmorim i sredim misli, da budem u tišini i osamim se ne bih li dobila novu inspiraciju i ideje, ja sam zatrudnela. Trudnoća i prvih godinu dana po Vukovom rođenju nisu bili dobra atmosfera za stvaranje albuma, ali sam zato kad je on malo porastao dve godine uložila radeći na novim pesmama.

Da li vam vreme sa sinom dođe kao antidepresiv?

- Ranije sam umela da izludim ako nešto u vezi sa poslom kasni ili ne štima, a otkad sam postala majka, takve stvari su mi postale manje važne. Kad imate dete, ono je prirotet i najveća radost i ceo život se vrti oko njegovih sitnih i velikih radosti i tuga. Sa novim albumom vratila sam se u određenoj meri perfekcionizmu, ali ne na prvom mestu – ja sam i majka i autorska ličnost. 

Puštate li Vuku vaše pesme?

- Dok se igrao čuo je pesme u fazi miksanja i nekoliko puta me je iznenadio kada ih je pevušio. Uglavnom mu puštam dečije pesme i svetsku aktuelnu scenu prilagođenu dečjim ušima - Farela, Kejti Peri, Bruna Marsa. Pošto pohađa francuski vrtić, zajedno pevamo francuske pesmice.

Da li vam to što ste odrasli u lekarskoj porodici pomaže da lakše odgajite i vaspitate sina?

- Moj otac je usko specijalizovani stručnjak za pluća, hirurg, tako da od njega po pitanju dečijih bolesti nisam dobila mnogo pomoći. Ali neke principe i navike u domenu kućnog lečenja suprug i ja pratimo jer sam ipak učila od doktora u kući. 

Koliko vam je u životu značilo to što ste počeli da zarađujete od pevanja od osamnaeste godine?

- Bilo je značajno za moje formiranje, u smislu da sam se brzo osamostalila i sama donosila odluke. Takav je moj karakter, izraziti sam individualac i najveći problem mi je kad nekoga moram da pitam za dozvolu. Najbolje funkcionišem kad sam nezavisna, a to u velikoj meri novac donosi. Od svoje dvadesete godine radila sam ono što mi se radi, ispunjavala sam neke svoje hirove, pravila planove za putovanja danas za sutra. Sve to sam imala pre nego što sam se ostvarila kao majka i s ponosom mogu da kažem da su moje dvadesete bile veoma sadržajne. Sad živim drugačije, više vremena provodim u zemlji i zbog deteta teže se odlučujem na putovanja van Srbije. 

Ove godine punite 40 godina. Jeste li zadovoljni onim što ste do sada uradili u životu?

- Da, ali u decembru (smeh). Nije me uhvatila ta euforija jer sam pre dva meseca tek napunila 39. Da nisam rodila dete verovatno bih sebi postavljala razna pitanja i ko zna kako bih se osećala. Kad postanete roditelj, prestanete da se brinete o svojim godinama i protok vremena gledate kroz rođendane svog deteta. Kad sam napunila 30, bila sam u depresiji jer sam mislila da se život bezbrižnosti i neustrašivosti mladosti završava. A kada sam otkrila blagodeti tridesetih, shvatila sam da nisu dvadesete najbolje. Nadam se da ću i u četrdesetim pronaći ono što sada nemam. 

Jeste li ste izveštili u kuvanju?

- Ne kuvam redovno, već kad osetim potrebu za tim. Gde god sam putovala i upoznavala svetske kuhinje, donosila sam kući recepte i lokalne začine. Kad je Vuk počeo da jede čvrstu hranu, iako sam imala bebisiterku, želela sam da mu ja spremim obroke. Sada se baš lepo hrani u vrtiću, pa ne moram svakog dana da kuvam. Volim da spremim večeru za mnogo ljudi i da napravim neko specijalno jelo.

Kako ste uspeli da zadržite vernu publiku?

- Kad ne izdajete redovno albume i kada niste u žanru ultrapopularne muzike, onda se baza ljubitelja teško širi, ali drago mi je da moja uvek postoji, verovatno jer sam sve ove godine ostala verna sebi. Način na koji doživljavaju moje pesme digne me iz nekih situacija i razmišljanja i zbog toga sam im mnogo zahvalna. 

Kada sam otkrila blagodeti tridesetih, shvatila sam da dvadesete nisu najbolje. Nadam se da ću i u četrdesetim pronaći ono što sada nemam.

Tekst: Nenad Blagojević