Danas, kada su nam dostupni luksuzni parfemi i složeni kozmetički tretmani, lako je zaboraviti jednostavne, ali dragocene rituale nege koje su upražnjavale naše bake.
Njihova lepota nije dolazila iz skupih bočica, već iz pažnje, strpljenja i onoga što im je priroda nudila. A miris koji su nosile bio je poput tihog potpisa – nežan, topao i neponovljiv.
Jutarnja svežina: voda i sapun
Pre svakog dana, bez obzira na to koliko su bile zauzete, naše bake su znale da je čista koža osnova svake nege. Kupale su se sapunima od maslinovog ulja, nevena ili lavande, koji su ostavljali kožu nežnom i mirisnom. One koje su imale priliku da koriste francuske ili nemačke sapune bile su prave srećnice – miris te penušave čistote bio je poput malog luksuza u jednostavnom životu.
Tajne lepote iz kuhinje i bašte
Umesto industrijskih krema, bake su koristile ono što su imale pri ruci – mast pomešanu s nevenom za hidrataciju, parne kupke od kamilice za lice, domaće pilinge od kukuruznog brašna i limuna. Neke su čak koristile mleko za omekšavanje kože, a ruke su mazale glicerinom s par kapi ružine vodice.
Mirisni rituali pred izlazak iz kuće
Kad bi se spremale za izlazak, bake su znale da je miris važan koliko i haljina ili frizura. U to vreme nije bilo parfema na svakom koraku, pa su koristile kolonjske vode – najčešće lavandu, ružu, pa čak i limun ili bergamot. One koje su čuvale male bočice pravih parfema, dobijenih na poklon iz inostranstva, koristile su ih štedljivo – po jednu kap iza ušiju ili na unutrašnju stranu ručnog zgloba.
Kosa koja miriše na sunce i vetar
Naše bake nisu imale regeneratore ni silikonske serume, ali su imale svoje trikove. Kosu su prale domaćim sapunom ili šamponom od koprive, a potom ispirale vodom u koju su dodavale sirće za sjaj. Miris sveže oprane kose bio je blag, prirodan, često s notama cvetne bašte kroz koju su tog dana prošle. A za posebne prilike – pomalo voska ili ulja, koje bi dlanovima nežno utrljale u krajeve.
Ruže u nedrima, puder u tašni
Jedan od najlepših običaja koji danas gotovo da ne postoji – latice ruža u donjem vešu ili skriveni cvet lavande u fioci s maramicama. Naše bake su znale da tkanina upija mirise, pa bi pre nego što obuku haljinu, ona već mirisala na ružin vrt. U torbici je uvek bilo malo puderaste kutijice, a maramica nije služila samo za brisanje ruku – ona je čuvala miris koji bi ih pratio gde god da krenu.
Trag nostalgije
Kada bi prošle pored nas, ostajao bi nežan trag – miris sapuna, ruže, osvežavajuće kolonjske vode i možda malo pudera koji su nanosile s pufnastim jastučićem. Taj miris ne može se naći u parfemskim bočicama danas, jer nije bio samo mešavina nota, već i uspomena, vremena, ljubavi i života koji su naše bake živele s dostojanstvom.
Pročitajte još i strašne stare običaje iz srpskih sela za devojke koje nisu nevine ulazile u brak i šta i je čekalo posle porođaja.
BONUS VIDEO:
Još uvek nema komentara - sjajna prilika da pokreneš diskusiju.