Biljke povijuše kao što su tekoma (Campsis), plava kiša (Wisteria), klematis (Clematis), vučnik ili kokotinja (Aristolochia) i kelastrus ili gušia (Celastrus) rastu lepo i bez posebne nege. Grane koje su duge i više od jednog metra karakteristične su za ove biljke, jer one izdižu cvetove do nepreglednih visina. Ispod velikog broja listova često pate neki cvetovi. Da bi biljke mogle da sačuvaju svoju snagu i obrazuju obilje bogatih cvetova, trebalo bi zauzdati bujanje grana. 

Pri tom se u prvoj liniji orezuju bočne grane na polovinu. Na taj način se one ponovo pripremaju za grananje i sledeće godine imaju više cvetova. Kod većine povijuša cvetovi se nalaze na krajevima spoljašnjih grana.

Pored toga proredjuju se previše gusto izrasle izdanci, tako što se grane koje smetaju sasvim odstranjuju. Idealno je da se za ovo odaberu starije grane, jer mladje su često spremnije da cvetaju i da se razvijaju nego stariji izdanci.

Posle orezivanja uvežite ili uvijte izdanke tako da služe kao pomagač za uspinjanje povijuša. Pazite pri tom na pravac u kojem će sse savijati biljka: pravi se razlika izmedju povijuša koje se savijaju na levu stranu (npr. Wisteria sinensis) i onih koje se savijaju na desnu (npr. Wisteria floribunda).

Ukoliko se one usmere na suprotnu stranu, grane će se sigurno izlomiti. Da bi biljke posle orezivanja imale dovoljno snage za sveže izdanke. Djubre se dodavanjem zrele kompost zemlje, organskog ili mineralnog djubriva. Posle toga trebalo bi jednom nedeljno navodnjavati koren biljke.

Najbolje vreme za to su rani jutarnji časovi, kada su izdanci natopljeni vodom. Cvetovi ne bi trebalo da su kao pupoljci, ali ni da su potpuno otvoreni.