Sva u belom i zlatnom, Snežana Savić je ženstvena kao i na početku svoje bogate karijere glumice i pevačice. Iskričavog duha, vrlo je konkretna i simpatično samoironična. Osetite prosto da je pred vama žena sa bogatim životnim iskustvom. I dalje je vrlo aktivna. Igra u hit predstavi "Bajka o pozorištu" Zvezdara teatra, Goldonijevom "Zabranjenom voću", "Pozovi M radi užitka" Mirjane Bobić Mojsilović i "Udaj se muški" mlade Dunje Petrović. Često gostuje u Vranju pevajući vranjanske pesme, oživljavajući uspomene onih koji je se sećaju kao najlepše televizijske Koštane. U predstavi "Slike iz života vladike Nikolaja Velimirovića" glumi vladičinu majku Katarinu.

Koja vas mudrost vladike Nikolaja privlači?

- "U sreći misli kako ćeš, s dostojanstvom, snositi nesreću." To je velika mudrost. Ne treba se gorditi i siliti.

Spremate li neku novu ulogu?

- Mesecima se kuva monodrama "Jovanka Broz", pa ćemo videti dokle ćemo da doguramo. Autor je Milan Šarac, koji je imao sreće da je upozna i da mu ona priča o sebi i svojoj sudbini.

To je veliki zadatak.

- Da, intrigantan, to je žena sa bogatim životom, svedok istorije... Na kraju, bila je decenijama izolovana u onoj svojoj vili, odbačena na neprimeren način.

PROČITAJTE JOŠ: VERICA RAKOČEVIĆ OTKRIVA SLATKU TAJNU LJUBAVI: evo gde se sve pronalazi sreća (INTERVJU)

Za drugaricu Jovanku govorili su da je bila hirovita i kapriciozna. Da li ste i vi takvi?

- Nisam baš laka, ali nisam kapriciozna. To mi je ružno. Perfekcionista sam. Ne volim neprofesionalizam i ono "lako ćemo". Umem da budem neprijatna, ali kad nekim nisam zadovoljna, trudim se da to izvedem tako da mu samo kažem da ode. Kažu da je takva bila i Jovanka Broz. Priča se da je došla neka frizerka da joj napravi punđu, a ona je rekla: "To ne valja ništa", otpustila ju je i poslala u Sibir (smeh)! Kažu da je baš bila zahtevna.

Da li vam je lepota pomogla u karijeri? U životu?

- To je prednost, u svakom slučaju, ali kad ste mladi i buntovni ne umete da je cenite. U vreme mojih početaka vladala je estetika ružnog. Lepe glumice su prihvatane sa velikom zebnjom, i velikim ALI. Da, lepa je, ali...

Ružnije bolje glume?

- Recimo... Uverljivije su. Moramo ubiti tu lepotu! Sto puta sam čula od reditelja: "Moramo taj folklor skloniti, moramo ići na ono iznutra." A tih sedamdesetih godina nije bilo plastičnih operacija, još uvek je vladala prirodna lepota. Ja se i sad borim da na sebi ništa ne radim.

Kakva vam je genetika?

- Genetika je čudo. Moja mama ima 85 godina. Kad je odvedem kod lekara, ne veruju da ima toliko godina. A žena celog života koristi samo "nivea" kremu.

Čemu dajete prednost u svom stilu?

- Fetiš su mi minđuše i narukvice. Malo se šminkam, stavljam samo senku i ruž. I ruž mi je fetiš, imam ih milion i svi su gotovo iste boje.

Šta može da vas obraduje u mahu?

- "Majkl kors" cipele, koje trenutno imam na sebi. Kad se prošetam u njima, osećam se kao da imam milion dolara u džepu. Volim klasiku, modu koja je jednostavna i svedena, bez mnogo kerefeka. Iživela sam se, imala sam prve linije Armanija, Versaćea... Stvari koje ne nosim - poklanjam.

Na šta vam nije žao da potrošite novac?

- Nikad mi nije žao da potrošim na odeću, na stvari za kuću, za sebe, za nekog drugog... ali mora biti ili vrhunsko ili nikako.

Kliknite OVDE da pročitate šta Snežana Savić misli od estetskim korekcijama i šta joj najviše oduzima energiju!

PageBreak

Vi ste "sendvič" generacija, ona koja brine i o deci i o roditeljima. Imate li takvih obaveza?

- Mnogo, ali velika je sreća kad možete da pružate i da dajete sebe. Kad god mogu i kad god ne radim, provodim vreme sa unukom. Ona je drugi razred osnovne i voli da me čeka iza scene kad imam predstavu. Veliki je zvrk. Imam majku i tetku, koja je samo šest godina starija od mene i kojoj sam privržena.

Dužni smo da vratimo ljubav koja je u nas uložena...

- Kako da ne. Ali vidite kakvo je vreme... Toliko se brzo živi da malo vremena ostaje za nas same, a kamoli za naše bližnje.

PROČITAJTE JOŠ: RADA ĐURIĆ OTVORENO O DECI, SAMOĆI I POSLU: evo šta je TV voditeljka otkrila o privatnom i poslovnom životu (INTERVJU)

I vaša ćerka je glumica. Pomažete li jedna drugoj?

- Anita je politikolog, sada je na doktorskim studijama, i glumom se bavila iz hobija. Ne volim kad se predstavlja kao glumica. Mnogo bi bile dve jadnice u jednoj porodici (smeh). Ja sam imala sreće da je meni pesma donela sve što treba, ceo svet sam obišla i uspela da obezbedim egzistenciju. Gluma je posao koji se beskrajno voli, ali je kod nas obezvređen. Pogledajte sudbine naših glumaca. Penzije su katastrofalne. Biti glumica podrazumeva izvesni glamur, a kako biti glamurozan kad sebi ne možete da priuštite neke osnovne stvari?

Šta vam najviše uzima energiju?

- Ne volim kuhinju i kuvanje. Nisam ona tipična žena koja uživa da nešto sprema... Unuki od integralnog brašna spremam palačinke koje se raspadaju, ali pošto je ona lepo vaspitana, kad je pitam je l' su lepe, ona kaže: "Pa, onako."

Kako se opuštate?

- Odmara me Divna Ljubojević, njen anđeoski, božanski glas i njene duhovne pesme. Kad želim da se smirim i da mi bude lepo, pustim nju i uživam.

Posle jednog braka, odlučili ste da ostanete sami. Feminizam ili pragmatizam?

- Ništa od toga. Preveliki sam emotivac. Dosta sam u mladosti srljala u emocionalnom smislu, bez mnogo upliva mozga. Išla sam za emocijama i instinktima, tu se izlomila, istrošila i umorila. Iako je bilo u tome i mnogo lepog, nečeg što možda neko drugo ljudsko biće nije nikad doživelo niti će doživeti. Ali, s godinama, čovek stiče zadršku. Ne plašim se ljubavi - naprotiv, baš bih volela da mi se desi - ali ipak uvek povlačim ručnu. Nisam spremna da idem u susret iskušenjima.

Da li ste emotivno ispunjeni?

- Jesam. Zadovoljna sam žena.

Praštate li?

- Praštam. I sretna sam što imam tu osobinu da uvek oprostim.

Jeste li hrabri?

- Jesam. Bila sam hrabra skoro do ludosti. Dobro sam i pretekla od tog buntovništva. Svuda sam imala stav i nisam dozvolila da me neko pokori i ponizi, da me poništi, ma koliko da je bilo perioda kada čovek mora da živi sa kompromisima. Trpite! Jako je bitno da umete da trpite. To kaže i Bora Stanković: "Budi čovek, trpi!" Znate kako kaže Vladeta Jerotić, pokoj mu duši: "Dokle god trpiš, voliš." Kad nećeš da trpiš, znači da nemaš prave emocije.

Ne vidim na vama nikakve "radove".

Ništa! Ni zatezala, ni pritezala, čak ni zube. Moja ćerka Anita mi kaže da uradim makar fasete, a ja joj kažem: "Sine, to se vidi!" Ne može žena u mojim godinama da ima zube i kožu kao u tridesetim. Ko je tu bitku dobio? Niko. Pogledajte ih. Smešne su sa tim kineskim draperijama na licu. To izgleda očajno. Mene zovu svaki dan razni kozmetički saloni da ih reklamiram, a oni da me rade besplatno. Pa da se upoznajem sa novom sobom i ogledalu kažem: "Ja sam Snežana. A koja si ti?" Da ne govorim o kloniranim ženama i devojkama koje su sve iste. Biti negovan - to da.

Tekst: Ljilja Jorgovanović

Izvor: Kurir/Lena