U našoj sredini izbegavamo razgovore na temu ove bolesti, imamo niz pogrešnih predstava i zbog nepoznavanja činjenica ugrožavamo zdravlje. Onkolog dr Ilona Sušac iz zagrebačke poliklinike Eljuga pomogla nam je da otkrijemo istine i zablude o toj bolesti i o njoj bez straha počnemo da razgovaramo kako bismo bili informisani u trenucima kad trebamo doneti važne odluke o zdravlju.

MIT: Nakon dijagnoze raka dojke ona se obvezno odstranjuje.

Nije nužno odstranjivanje cele dojke. Hoće li biti uklonjena, u prvom redu zavisi od veličini i položaju tumora. Ako je smešten u središtu, iza same bradavice, može biti i sasvim mali, ali tada je potrebno odstraniti celu dojku, odnosno nije moguće sačuvati bradavicu za rekonstrukciju. Ako je tumor veći, ali smešten periferno, ne odstranjuje se cela dojka, nego samo deo. Ali čak i ako se dojka odstrani, žena iz bolnice može izaći s grudima jer su joj danas na raspolaganju mnoge metode rekonstrukcije dojki. Ponekad je moguća primarna rekonstrukcija, što znači da se u istoj operaciji uklanja tumor i rekonstruiše dojka, a ponekad je potrebna sekundarna, kad se dojka rekonstruiše posle, tek nakon terapije.

MIT: Stres ne utiče na nastanak raka dojke.

Iako nema direktnih pokazatelja koji bi povezali rak dojke i stres, hormonalni sastav žene toliko je osetljiv da je nelogično zaključiti da neće reagovati na dugoročne negativne nadražaje iz okoline. Kako kaže dr. Sušac, ljude ne možemo tretirati samo kao telesna bića, oni su i duhovna i mentalna bića i svi ti nivoi su isprepliteni i utiču jedno na drugu.

O tome govori i njeno iskustvo iz ordinacije prema kome mnoge žene obolele od raka dojke imaju teških problema u porodičnom životu. Šanse za izlečenje znatno su manje ako je žena depresivna i nema želju za životom, pa i to govori o povezanosti psihološkog i fizičkog nivoa. Mnoga istraživanja pokazala su da depresija dodatno slabi imunitet koji je presudan za uništavanje tumorskih ćelija.

ISTINA: Kontracepcijske pilule povećava rizik od nastanka raka dojke.

Ne povećava puno, ali povećava. Od 60 do 80 posto karcinoma je hormonski zavisno. Ti tumori na svojoj membrani imaju receptore za ženske polne hormone, što znači da ti hormoni potstiču rast tumora. Iako će neki stručnjaci reći da ovaj hormon ne uzrokuje rak dojke, nego jednom kad se pojavi potstiče njegov rast, dr. Sušac kaže da je ta razlika tehničke prirode, jer hormoni doprinose razvoju bolesti bez obzira na koji način. Da nije tako, bolest se ne bi lečila antihormonskom terapijom koja sprečava povećani nivo estrogena. Hormonska kontracepcija može se uzimati uz kontrolu, ali ne duže od pet godina. Klinički i ultrazvučni pregled dojki jedanput na godinu preko su potrebni za žene koje ih uzimaju.

ISTINA: Hormonska terapija povećava rizik.

Istraživanja pokazuju da uzimanje nadomjesnih hormona u menopauzi povećava rizik od obolijevanja i do 30 posto. Prirodno je da žena između 48. i 52. godine ostane bez menstruacije, a mi na veštački način produžavamo nešto za što je priroda rekla – dosta. A priroda ima svoje razloge. Kod većine obolelih rak dojke otkriva se poslije 50. godine. To je zato što starimo, oštećuje se DNK, ako se pridoda tome i uzimanje hormona, jasno je zašto se rizik naglo povećava.

MIT: Mladi ne oboljevaju

Čim se dojka stvori, može biti podložna raku. Od svih obolelih žena od raka dojke u Hrvatskoj, 30 posto je mlađih od 50 godina, a više nije retkost da mlade žene u 20-ima i 30-ima dobiju tu zloćudnu bolest. Zašto oboljevamo sve ranije? Biologija tumora se mijenja i oni evoluiraju, a s druge strane, sve smo izloženiji spojevima i materijama koje zasad ne možemo detektovati kao problem, ali očigledno je da okolina utiče na organizam. Djevojke obolele između 20. i 30. godine možda su bile nečemu izložene još u majčinoj utrobi. Toliko je faktora koji utiču na razvoj te bolesti da ne možemo izolovati samo jedan kao njen uzrok.

MIT: Lekari određuju tok lečenja i tretmane, a pacijent nema pravo glasa

Naprotiv, pacijent treba biti aktivno uključen u lečenje, a budući da danas ima više izbora, lekari će ga uključiti u donošenje odluka. Pacijent neće moći da utiče na odluku koja je medicinski utemeljena i koji je doneo tim lekara, ali ukoliko postoji izbor u terapiji ili više opcija za rekonstrukciju dojke, lekar će ih ponuditi pacijentu. Dobro je znati da je svaki slučaj raka dojke individualan pa je takva i terapija. Ona zavisi od veličine tumora, od toga gde je smešten, stepenu bolesti, limfnim čvorovima i eventualnim drugim bolestima.

PageBreak

MIT : Sigurniji ste ako uzimate proizvode od soje

Mnoga su istraživanja usmerena na fitoestrogene (estrogene biljnog porekla), a rezultati su oprečni. Deo naučnika kaže da fitoestrogeni pomažu kod simptoma menopauze jer, oponašajući ljudske estrogene, obavljaju njihovu ulogu pa umanjuju simptome menopauze. Oni tvrde da su fitoestrogeni slabiji od ljudskih pa ne povećavaju rizik od raka. Drugi, međutim, a među njima je i naša sagovornica, kažu da fitoestrogni ne mogu proizvesti prevelik uspeh, posebno ne u našem podneblju gde nismo navikli da jedemo soju i njene prerađevine. Našem organizmu je soja strana i pitanje je deluje li ona jednako na gene ljudi iz našeg podneblja i onih u Aziji, koji su sasvim drukčijeg genetskog sastava.

MIT: Mamografija je mamografija gde god je urađena

Vrlo je važno kakava je mašina, ko na njenom snimku radi i ko je na kraju očitava. Zato treba otići u proverenu ustanovu gde ćete pronaći stručnjake predane svojem poslu. Snimak na dobrom uređaju može biti odličan, ali ukoliko lekar nema dovoljno znanja da ga pročita, pregled može biti potpuno beskoristan. Stručnjaci danas otkrivaju minijaturne tumore u ranoj fazi, ali da bi to mogli, zauista je potrebno veliko znanje, trud i interes za pacijenta. O tome gde napraviti mamografiju možete se raspitati i u udruženjima oboljelih od raka dojke.

MIT: Ako je rak imala moja majka, imat ću ga i ja

Žena čija je majka imala rak dojke izložena je dva-tri puta većem riziku od drugih, ali to ne znači da će oboleti. Čak i kad dokažemo genetsku mutaciju koju je imala majka, pri čemu se rizik drastično povećava, to i dalje ne znači, kaže dr. Sušac, da će žena oboleti. Treba znati da je samo 5-10 posto svih slučajeva raka dojke genetski uslovljeno.

ISTINA: Alkohol povećava rizik od oboljevanja

Alkohol povećava rizik od oboljevanja od svih vrta raka, pa tako i raka dojke. Iako povremeno uzimanje, na primer čaše vina, neće štetiti, štaviše može biti i blagotvorno, svakodnevno konzumiranje nije preporučljivo. Alkohol nepovoljno utiče na imunitet i hormonski sustav time oštećuje zdrave ćelije. Jetra se, umesto da razgrađuje suvišni estrogen, bavi alkoholom.

MIT: Pica, kolači i nezdrava hrana nemaju uticaj na razvoj raka dojke

Sve što unosimo u organizam utiče na zdravlje. Hrana koja je višestruko obrađena sadrži mnoge aditive za koje zapravo ne znamo kako dugoročno utiču na zdravlje. Takva hrana opterećuje probavni i imuni sistem i otežava procese eliminacije toksina pa se oni talože u organizmu. Uz to, nezdrava hrana uglavnom je i kalorična pa izaziva gojenje, a estrogen se taloži u masnim ćelijama. Što smo deblji, više je estrogena u organizmu, a time raste rizik od nastanka hormonski uslovljenog tumora. Povremeno uzimanje slatke ili kalorične hrane nije štetno, no ako se tako redovito hranimo, to je izuzetno rizično.

MIT: Pre 50. godine nema smisla raditi mamografiju

Iako većina žena oboljeva nakon 50. godine, mnoge rak dobiju pre. Zato s mamografijom treba početi u 40-im ako rak dojke nije u porodičnoj liniji. Ako jeste, s pregledima treba početi i pre. Kod mlađih žena koje imaju gusto žlezdano tkivo dojki mamografija možda nije prva metoda dijagnostike, ali kod njih se primenjuje ultrazvuk i po potrebi magnetna rezonanca. U svakom slučaju, nikad nije rano za prevenciju, utoliko bolje jer znamo da su tumori otkriveni u početnoj fazi razvoja potpuno izlečivi.

ISTINA: Karcinom je izlečiva bolest

Što ranije tumor otkrijemo, kaže slikovito dr. Sušac, veće su šanse da umremo od nečeg drugog, i to u dubokoj starosti. Rak dojke otkriven u prvoj fazi izlečiv je u 98-100 slučajeva. Ali čak i ako je bolest uznapredovala, ne treba gubiti nadu jer je i tada dug i kvalitetan život moguć. Kad bismo se oslanjali samo na statistiku, napravili bismo pomor u Hrvatskoj, ističe, jer statistika deprimira pacijente. Niko ne zna s koje će se strane krive preživljavanja naći svaki pojedini oboleli bez obzira na statističke podatke. U praksi je pravilo da pravila nema – i najteži slučajevi mogu preživeti. Stoga statistika treba služiti lekarima za planiranje troškova, a pacijentima se uopšte ne bi trebala spominjati, smatra dr. Sušac. Terapijski uspeh znatno je manji ako pacijenta svrstamo u tešku kategoriju i tako ga psihološki otpisujemo. Optimizam i želja za životom su važan faktor u lečenju.

Tekst: Iva Jerković  

Izvor: Sensaklub