Ništa nije ukazivalo da se miom razbaškario u njenom telu. 

Nije odavao nikakve znake prisustva, a rastao je na zadnjem zidu materice, spolja. 

Četrdesettrogodišnja Jelena M. iz Beograda bila je naizgled zdrava žena sve do septembra prošle godine.

"Prvo se mesečno krvarenje produžilo, pa stalo, zatim ponovo počelo. To mi je bilo veoma čudno, pa sam nakon nekoliko dana otišla kod ginekologa. Običnim pregledom, bez ultrazvuka, doktorka mi je rekla da je materica uvećana i da ima veliki izraštaj, najverovatnije miom", priča Jelena.

VIŠE: Čudo iz prirode: čuvarkuća pomaže u lečenju cista i mioma na materici

Naša sagovornica imala je miom i deset godina ranije, ali je bio manjih dimenzija, pa su ga na redovnim pregledima pratili. Jelena nije zbog toga imala problema da zatrudni, a miom je otklonjen kada je carskim rezom rodila bebu. 

"Obzirom da sam se sa jednim miomom već izborila, nisam se mnogo zabrinula. Tešila sam se da će se i ovo lako rešiti i da je bar sve ostalo zdravo. Kupila sam biljne kapi koje su mi pomogle da se menstrualno  krvarenje ponovo vrati u normalu, dok ne odem na zakazan pregled ultrazvukom nekoliko nedelja kasnije.

Kad je konačno došao taj dan, na pregledu su videli da je miom veći od cele materice, ali da za svaki slučaj treba da odem na kliniku, kako bi se tačno utvrdilo. Zakazala sam i taj pregled, uz puno čekanja i neljubaznog ophođenja od strane medicinskog osoblja. Ponovo sam, po ko zna koji put pomislila: ne dao ti bog da se u ovoj zemlji razboliš", iskrena je naša sagovornica.

Dok je čekala još dve nedelje do zakazanog pregleda, Jelena je svakodnevno pretraživala internet u potrazi za iskustvima žena koje su male veliki miom.

"Dijagnoza nije bila strašna. Miom je veliki, to sam već znala. Strašan je bio način lečenja. Pitali su me koliko imam godina, da li sam rađala. Na moj odgovor da imam sina, a na osnovu prečnika mioma, dva lekara su očas posla zaključila da je jedino rešenje histerektomija, tj. uklanjanje materice, a kao da to nije dovoljno, i uklanjanje jajnika, za svaki slučaj. 'Šta će vam?', pitali su me.

Bilo mi je muka da uopšte odgovorim na to pitanje, a u sebi sam razmišljala da su mi potrebni kako ne bih glavačke uletela u menopauzu, da bi me hormoni još jedno vreme štitili od problema koji stignu žene u godinama", priseća se Jelena.

Nakon što je saznala loše vesti, Jelena je kući došla uplakana i zabrinuta. Operacija je bila neizbežna, a u njenoj glavi sudarale su misli i strahovi. Kako da kaže roditeljima, šta će biti sa njenim detetom?

"Pretražujući internet, saznala sam da postoji terapija specijalnim talasima koji ga sprže, kao i procedura blokiranja krvnih sudova koji hrane miom. Međutim, to u našoj zemlji nije dostupno, a i pitanje je da li bi imalo efekta na ovo veliko čudovište koje raslo u mojoj utrobi", objašnjava naša sagovornica.

Njen suprug i ona nisu odustajali i na sve načine su pokušavali da pronađu neko drugo rešenje, koje neće podrazumevati uklanjanje materice i jajnika.

Nema veze za ožiljak, bitno je da sam zdrava... čitajte dalje na drugoj strani teksta!

PageBreak"Uspeli smo da pronađemo lekara koji bi ponovo razmotrio moj slučaj. 

Nakon pregleda, detaljno mi je objasnio koje opcije imam. Saznala sam da je uklanjanje materice i jajnika najčešće ali ne i jedino moguće rešenje. Drugi metod je uklanjanje materice, uz ostavljanje jajnika, ukoliko su potpuno zdravi.

Treća mogućnost je smanjenje mioma lekovima i nakon toga njegovo hirurško uklanjanje, uz očuvanje svih zdravih reproduktivnih organa. Bila sam neizmerno srećna što ipak postoji drugi način", priseća se naša sagovornica. Lekar je Jeleni predložio da dobro razmisli i da onda odluči šta želi. Izbor je bio na njoj.

"Lekovi jesu bili skupi i jaki, daleko od blage biljne terapije koju bih ja radije odabrala, ali ako je to jedini način, pristajem!  Odlučila sam da pokušam da uz pomoć lekova smanjim miom, kako bi hirurška intervencija bila što manje drastična. 

VIŠE: Mešavina lekovitih trava za miome i ciste na jajnicima

Lekar me je upozorio da lako može da se desi da lekovi ne smanje dovoljno miom i da tek kada me otvore mogu da budu sigurni da li će otkloniti samo njega ili i matericu. Klimnula sam glavom, spremna na sve, shvativši da je bitno da li će moći da se „zakrpi” rupa od mioma na zidu materice. Doktor se najsmejao i rekao da će 'zakrpiti' sve što bude mogao, a ja sam u tom trenutku odabrala svog hirurga. Imala sam u njega bezgranično poverenje", ističe Jelena.

Nakon što je kupila tri kutije uvoznog leka za 3 puta 28 dana terapije i počela da ga pije, Jeleni je preostalo samo da čeka i da se nada da će se za tri meseca miom dovoljno smanjiti. 

"Nije bilo nikakvih bitnih sporednih efekata, mogla sam da radim, da vozim, nije mi se vrtelo u glavi, ništa od onog što je pisalo u uputstvu. Najveći teret je bio psihološki, strpnja da li će lekovati delovati ili je sve uzaludno. Na kontroli tri meseca kasnije, lekar je utvrdio da se miom smanjio i da se odvojio od zida materice, tako da mu je lakše prići. 

Odmah smo zakazali operaciju. Nekoliko nedelja kasnije, intervencija je bila gotova, a ja nisam znala šta da očekujem. Kad se probudite iz anestezije ne znate da li su izvadili samo miom ili i reproduktivne organe.  Međutim, po licima osoblja shvatila sam da je sve prošlo kako treba. Hirurg mi je rekao da je bilo komplikovano ali da je sve zakrpljeno kao što smo se dogovorili. Mojoj sreći nije bilo kraja", ističe ova hrabra žena.

Od operacije je prošlo više od pola godine. Jelena se vratila svakodnevnim obavezama i radostima koje deli sa porodicom. Na intervenciju i sve muke kroz koje je prošla podseća je samo tanak ožiljak na koži, u bikini zoni. 

"Nema veze za ožiljak, bitno je da sam zdrava", srećno zaključuje Jelena.

Tekst: Vanja Ostojić

Izvor: Narodni lekar

Kurirov dodatak "Narodni lekar" izlazi svake subote, počevši od 12. septembra 2015. godine - NAJOZBILJNIJI MAGAZIN O ZDRAVLJU!