Gradski život zaposlenih ljudi odvija se određenim ritmom. Ujutro ljudi masovno napuštaju svoje domove, a vraćaju se obično tek predveče. Tek tada zajednička soba počinje da živi.

Model opremanja

Za zajedničku sobu postoji ustaljeni asortiman nameštaja i opreme. To su obavezne fotelje, dvosed ili trosed, zatim police za knjige, muzičke uređaje i TV, pregrade za diskove... Uza sve to potrebni su i niski stočići za svetiljke i odlaganje mnogobrojnih predmeta. Ako se u sobi obeduje, tu je i trpezarijski sto sa stolicama, a ako neko u njoj spava, potreban je i ležaj.

Neprimetna transformacija

U današnje vreme zajednička soba doživljava stalnu promenu, koje često nismo svesni. Ona se sve više od sobe namenjene porodičnoj komunikaciji pretvara u sobu za opštenje sa spoljnim svetom.
Sve savremenija sredstva komunikacije, koja su istovremeno i sve pristupačnija, sprovela su „tihu revoluciju” u našim životima. Tako, u zabludi da ćemo u svome stanu nakon završenog posla kod kuće pronaći mir i spokoj i priuštiti sebi opuštanje, doživljavamo nešto sasvim drugo. U večernjim satima, pred spavanje, suočavamo se s neočekivanim stresom, izazvanim lošim vestima... Dnevna soba tako više nije oaza mira i (porodične) samoće, već poprište na koje se putem savremenih medija, naročito savršene slike, uvodi sav haos sveta.
Ako je stan veliki te ima dovoljno soba u koje se mogu povući oni koji žele mir i tišinu, nema problema. Međutim, situacija se komplikuje ako su svi, i protiv svoje volje, prinuđeni da „učestvuju” u svetskim zbivanjima.

Svakom svoj mir

Obični ljudi ne mogu da zaustave buran razvoj informacionih sredstava, a ni njhovu kupovinu. Naime, postalo je uobičajeno da i najmlađa deca imaju svoja sredstva za komunikaciju, tako da sada svako ima pravo na svoj „mir”, koji će biti ispunjen, nadajmo se, kvalitetnim sadržajem, muzikom, umetnošcu, očuvanjem prirode, a uloga dnevne sobe dobija novu dimenziju.

Arh. Radmila Milosavljević