- Više od 900 pripadnika verske sekte izvršilo je masovno ubistvo i samoubistvo ispijanjem soka zatrovanog cijanidom.
- Među mrtvima je bilo 304 dece kojima su roditelji sipali otrov u usta, koristeći čak i špriceve ako su bili previše mali da da piju iz čaša.
Trejsi Parks je imala je samo 12 godina kada je, tog strašnog 18. novembra1978. godine, klečala na kišom natopljenoj stazi i, grleći beživotno telo majke, očajnički pokušavala da je probudi.
Oko nje su ležala tela mrtvih i ranjenih, a kroz stenjanje ranjenika je čula oca kako joj dovikuje: "Beži u džunglu! Trči!" Ugledala je svoju stariju sestru Brendu kako juri prema gustoj prašumi i potrčala za njom.
"Osećala sam se kao da nisam u svom telu", priseća se Trejsi. "Bile smo prestravljene, samo smo trčale."
Sestre su provele tri dana u džungli, pod groznicom i gotovo bez svesti. Kad su izašle, saznale su kakav se užas dogodio. Više od 900 članova sekte "Hram naroda", pod vođstvom Džima Džonsa počinilo je masovno samoubistvo i ubistvo sokom punim otrova cijanida. Stradale su, zapravo, cele porodice, jer su roditelji špricevima ubacivali otrov deci u usta a onda ga uzimali i sami.
Verska zajednica "Hram naroda" bila je u početku inspirisana idejama pravednog društva, a kasnije kombinovana sa utopijskim idealima. Kult je zahtevao potpunu posvećenost, pa su se članovi na poziv vođe Džima Džonsa preselili u Gvajanu i tamo stvorili "utopijsko naselje" Džonstaun.
Od sledbenika se očekivalo da se u potpunosti posvete kultu: predavali su svoju ličnu imovinu, radili duge sate neplaćenog rada za crkvenu zajednicu i često prekidali kontakt sa ostatkom porodice. Od njih se tražilo i da decu odgajaju unutar komune. Kao dokaz lojalnosti, članovi "Hrama naroda" bili su primorani da potpisuju lažna svedočenja da su zlostavljali sopstvenu decu, koja je crkva čuvala kao potencijalno sredstvo ucene.
Rast kulta pratile su i optužbe za finansijske prevare, fizičko kažnjavanje članova i zlostavljanje dece o kojoj su članovi brinuli. Dok je Gvajana "okretala glavu", u Americi je rasla zabrinutost za ljude, a naročito decu u kultu. Za jedno dete, familija je uspela da izbori sudsku odluku o starateljstvu, a to je izazvalo uzbunu u kultu.
Paranoja je naglo eskalirala, a komuna je pretvorena u naoružani logor, opkoljen dobrovoljcima sa puškama i mačetama, koji su pretili da će se do smrti boriti protiv spoljašnjeg sveta. Tada su počele i vežbe pod nazivom "bele noći", tokom kojih su članovi komune vežbali kako će da počine masovno samoubistvo.
Na zahtev zabrinutih članova porodica u SAD, kongresmen iz Kalifornije Leo Rajan organizovao je delegaciju i s novinarima krenuo u istraživačku posetu Džonstaunu.
Stigli su 17. novembra 1978. godine i Džons ih je uljudno primio, ali je poseta naglo prekinuta već sutradan, nakon što je jedan član komune pokušao nožem da napadne Rajana. Delegacija se potom uputila ka uzletištu, u pratnji desetak stanovnika Džonstauna koji su zatražili da napuste komunu, kao i pod budnim okom Džonsovih zamenika.
Članovi delegacije nikada nisu poleteli. Dok su se ukrcavali u avione, njihova pratnja je izvadila oružje i otvorila vatru. Rajan je ubijen na licu mesta - telo je izrešetano mecima kako bi bili sigurni da je mrtav - a stradale su još četiri osobe, među kojima i dva snimatelja koji su zabeležili napad neposredno pred smrt.
U međuvremenu, Džons je objavio da je došlo vreme za poslednju „belu noć“. Kako bi ugušio svaki otpor ili sumnju, rekao je stanovnicima da je kongresmen Rajan već ubijen, čime je, po njegovim rečima, sudbina komune bila zapečaćena, a „revolucionarno samoubistvo“ jedini mogući ishod.
Stanovnici Džonstauna - neki smireni i pomireni, drugi najverovatnije prisiljeni - stajali su u redu kako bi dobili čaše s napitkom od cijanida i injekcije. Deca - više od 300 njih - otrovana su prva, a na audio-snimcima same komune, koje je kasnije zaplenio FBI, mogu se čuti njihovi plač i jauci.
Kada su gvajanske trupe stigle u Džonstaun sledećeg jutra, zatekle su jeziv, sablasno tih prizor, kao zaleđen u vremenu. Tela su ležala posvuda. Pojavio se mali broj preživelih, uglavnom onih koji su se tokom trovanja sakrili. Jedna starija žena, koja je prespavala čitav događaj, probudila se i otkrila da su svi oko nje mrtvi. Džons je pronađen mrtav, sa prostrelnom ranom za koju se pretpostavlja da je sam sebi naneo.
Trejsi Parks je izgubila pet članova porodice, među njima i majku. I danas se bori s traumama i tvrdi da ljudi u Džonstaunu nisu počinili samoubistvo. "To su bila ubistva", veruje ona. "Deca nisu htela da umru, a nisu ni mnogi odrasli." Pročitajte i kako da prepoznate sektu.
BONUS VIDEO: