- Opsesivno-kompulzivni poremećaj može da bude iscrpljujući i važno je da se potraži stručna pomoć.
- Put lečenja je dug i težak, ali postoje terapije koje mogu da donesu olakšanje.
Emili je od šeste godine počela da primećuje simptome opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Na Božić je provela četiri sata u sobi, nameštajući posteljinu i raspoređujući plišane igračke dok sve nije bilo „baš kako treba“. Kada su roditelji pokušali da je izvuku iz sobe, pomerili su igračke i razbacali posteljinu, nju je to uznemirilo do temelja.
Tokom školovanja simptomi su se pojačavali – kasnila je jer je morala da poravna roletne, slagala torbe i sveske u određene obrasce. Učitelji su primetili da nešto nije u redu i sugerisali da bi mogla imati opsesivno-kompulsivni poremećaj (OKP), ali formalna dijagnoza nije postavljena.
U tinejdžerskim godinama i kasnije, poremećaj je počeo da utiče na prijateljstva. Emili je morala da dodiruje sto određen broj puta ili da poređa flaše u savršen red, što su mnogi smatrali „čudnim“. Većina prijatelja se povukla, ostala joj je samo jedna osoba koja je imala razumevanja.
Do 2024. godine simptomi su postali ekstremni. Emili nije mogla da koristi kupatilo – odlazak u WC postao je za nju „previše zahtevno“ zbog raznih rituala, pa je morala da mokri u kantu napolju. Tuširanje je postalo nemoguće, oblačila se i svlačila iznova dok sve nije bilo „baš kako treba“. Vozila je automobil u krug po kružnom toku pet puta, stavljala i skidala pojas dvadeset do trideset puta. Na kraju je morala da napusti posao u firmi koja se bavi organizaciji događaja.
U septembru 2024. godine je primljena u bolnicu, gde je po prvi put dobila zvaničnu dijagnozu opsesivno-kompulzivni poremećaj. Tokom 12 nedelja prošla je intenzivnu kognitivno-bihevioralnu terapiju (KBT). Lekari su rekli da je njen slučaj najteži koji su videli u poslednjih deset godina. Terapija je donela blago olakšanje, ali po povratku kući u januaru 2025. godine simptomi su se vratili.
Danas Emili obavlja iscrpljujuće „telefonske rituale“ koji traju i do 16 sati dnevno. Mora da stoji u jednom položaju, meri predmete i pritiska određene tastere na telefonu dok ne oseti da je „ispravno“. To nikada ne deluje dovoljno dobro, pa se radnja ponavlja satima.
U martu ove godine konsultovala se sa profesorom Dejvidom Vilom, poznatim stručnjakom za OKP, koji joj je preporučio ERP terapiju (Exposure Response Prevention) i nada se da će joj ona pomoći da konačno prekine ciklus kompulzija.
BONUS VIDEO: