U vremenu kada svet bruji od nemira, jurnjave, glasnih mišljenja i još glasnijih ambicija, prava retkost postaju ljudi koji zrače tišinom – smireni ljudi. Nema ničeg lepšeg, ničeg dragocenijeg od čoveka koji je u miru sa sobom, s drugima i s Bogom.
Takvi ljudi ne viču. Ne nameću se. Ne nadmeću se. Oni jednostavno jesu. I njihovo „biti“ ima snagu kakvu reči nemaju. Njihova prisutnost nije upadljiva, ali je neizbrisiva, kaže pravoslavlje.
Odišu tišinom koja ne guši, već leči. Njihova sreća nije nametljiva, jer ne potiče iz spoljašnjeg uspeha, već iz unutrašnjeg sklada.
I ono najlepše – taj mir koji su našli, nesebično prenose na druge. Jer smiren čovek ne čuva mir samo za sebe. On ga širi oko sebe poput blagog, nevidljivog vetra.
Dovoljno je da budete kraj njega, pa da vam srce postane lakše. I zato, iako ih je malo, kada sretnete takvog čoveka – to se ne zaboravlja.
Crkva nas uči da su smireni ljudi najbliži Bogu. Da se blagodat nastanjuje u srcu koje se ne uznosi, u duši koja ne traži da sija, već da služi. Sveti oci oduvek su isticali da je smirenje iznad svakog dara i svakog znanja – jer smiren čovek poznaje Boga i dopušta Bogu da deluje kroz njega.
U tom duhu, duboko i tačno odzvanjaju reči oca Tadeja, koje kao da sažimaju celu istinu o smirenim ljudima:
„Kad sretnete svetog čoveka, nešto uzdrhti u vama… Uzdrhti od unutrašnjeg mira i milja. Niste sami takvi, ali nešto unutra zna da je to Božiji čovek, jer vas smiruje njegovo smirenje. Kad ste u njegovom prisustvu, osećate blagodat, mir, radost, a to je opet Božja pomoć da takvog nekog sretnete, jer sve ređe sretamo takve ljude…“ Pročitajte i koja je najtraženija molitva na internetu.
BONUS VIDEO:
Tekst: Religija / Lepa&Srećna / Jasmina Glišić