U današnjem svetu punom stresa i neizvesnosti, briga je postala tihi saputnik koji opterećuje gotovo svakog čoveka. Starac Emilijan, kroz hrišćansku mudrost, otkriva zašto je briga strašna bolest koja hara svetom i kako nas udaljava od radosti, vere i prisustva Boga.
Saznajte kako prevazići ovu duhovnu i psihološku muku i pronaći unutrašnji mir, čak i u najtežim trenucima života.
Briga je postala stalni saputnik savremenog čoveka, tiha senka koja ga prati i danju i noću. U svetu prepunom neizvesnosti, užurbanosti i svakodnevnih izazova, teško je pronaći čoveka koji ne nosi neku brigu na svojim plećima. Neko strepi za zdravlje, neko za egzistenciju, neko za budućnost dece, a neko za smisao svog postojanja. Briga je postala stalni saputnik savremenog čoveka, tiha senka koja ga prati i danju i noću. I dok medicina i psihologija nude razne metode kako da se nosimo sa stresom i brigama – od tehnika opuštanja do razgovora sa terapeutima – hrišćanstvo nudi jedan drugačiji, dublji pogled.
Briga, prema hrišćanskom učenju, nije samo psihološki teret već i duhovni izazov. Starac Emilijan je o brigi pričao kao o najstrašnijoj bolesti koja vlada svetom: "Briga je strašna bolest koja hara vaseljenom, možda najveća muka čovečanstva, najveća njegova drama. Ona ne samo da je predvorje pakla, nego doživljavanje pakla već od ovog života. Odsustvo radosti znači odsustvo Boga, dok je radost dokaz prisustva Njegovog."
Monah je uvek jedan, dobro raspoložen čovek. Nijedan razlog ne može da opravda monaha koji je zabrinut: ne samo monaha, nego ni bilo kog hrišćanina, ni onoga koji je u najvećim poteškoćama, ali ni onoga koji živi u najvećem grehu, naravno ukoliko se trudi i muči da izađe iz njega. Dakle, "udeo", "sudbina" hrišćanina je da se raduje, da mu sve bude povod za radost: greh, zloba drugih, kleveta, tuga. Pročitajte i koja molitva pomaže ako imate noćne more.
Tekst: Religija.rs / Lepa&Srećna / Jasmina Glišić