Poimanje ljubavi danas u odnosu na ono pre, recimo, tridesetak godina obogaćeno je novim uvidima, otklonjene su mnoge zablude i uočene razne iluzije, kaže na početku našeg razgovora Ivana Kuzmanović, autorka devet knjiga, međunarodno sertifikovani mentor, lajf kouč i reiki učitelj. Ona je i tvorac tehnike Emocionalni i energetski trening i transformacija (EETT), koja nas uči autentičnom životu u ljubavi.

Međutim, kako sama kaže, njena najlepša životna uloga jeste to što je majka divnog devetogodišnjeg dečaka, koga je rodila u svojoj 46. godini. Zato s punim pravom tvrdi: „Da, želje se ostvaruju, ali uz mnogo vere, spremnost na promene i veliku istrajnost”.

– Ipak, u praksi nema mnogo razlike s obzirom na to da su za život u ljubavi – sa sobom, partnerom i drugima – potrebne lična zrelost, emocionalna emancipacija i emocionalna inteligencija. Razvijati ove vrline zahteva volju, napor i razne druge veštine, koje detinjasti pogled na ljubav odbija da sprovodi. Otuda i dalje često možemo čuti tvrdnje poput „ljubav je bolna”, „nesrećna ljubav”, „samoubistvo iz ljubavi”, kao i druge sintagme koje se u svemu protive istinskoj ljubavi, tačnije, predstavljaju njenu suprotnost – objašnjava Ivana Kuzmanović.

Idealizovan i romantičarski pogled na ljubav neguje se kroz ljubavne filmove, poeziju, muziku i druge medije, koji najlakše prodiru u čovečje srce.

– Upravo to podstiče nezrelost, a time i patnju, nezadovoljstvo i razne loše pojave u životu pojedinca, parova i čitavih porodica, što znači i šire, jer ima uticaja i na decu i sve ostale. Nažalost, od klijenata često čujem priče, lične ili porodične, o ružnim događajima, za koje je izgovor bila ljubav, sve do ubistva i samoubistva – ističe naša sagovornica.

Prema njenim rečima, zaljubljenost je nevoljna, instinktivna pojava, a ljubav, suprotno tome, traži volju, strpljenje, svesnost.

– Niko se ne može namerno zaljubiti. S druge strane, iako ne volimo to da čujemo, da bismo zaista voleli a ne samo bili zavisni, opsednuti, strastveni i žudnjom ispunjeni, potrebna je namera, odluka da volimo. Jer, ona podrazumeva prihvatanje i onoga što ne volimo, širenje ličnih granica, fleksibilnost, razumevanje, neočekivanost, slobodu i još mnogo toga... A za to je volja i te kako potrebna – tvrdi Ivana.

– Zaljubljenost je intenzivna, želite da se stopite s drugom osobom, ništa vam osim nje nije potrebno, osećate se opijeno, lebdite i sanjate budni. Ljubav nije intenzivna ali je konstantna. Ona uključuje, dok zaljubljenost isključuje – sve prestaje da postoji za zaljubljenu osobu. Kada volimo, osećamo se budni, svesni, prisutni. Ne postoji želja za stapanjem, osim povremenim.

Izgleda da svako ima drugačije zablude, očekivanja, želje, uverenja i načine na koje doživljava ljubav.

– Različito smo zreli, različito čak i emotivno sposobni. Kapacitet za ljubav postoji kod svih, ali nije kod svih isti. Da bi čovek mogao zaista voleti, neophodno je da pre toga zavoli sebe, a da bi se to dogodilo, potrebno je da uđe u proces isceljivanja emocionalnih ožiljaka, prihvatanja sebe, oprosta sebi i svega onoga što vodi emocionalnom i duhovnom sazrevanju, svesnom (i srećnom) življenju – objašnjava Ivana Kuzmanović.

Kako da nađemo ono za čim tragamo ako ga uporno tražimo tamo gde ga nema?

– Pre svega, verovali ili ne, mi često ne znamo šta zaista tražimo. Najčešće razmišljamo o samo jednom aspektu, a ostale isključujemo zaboravljajući da oni idu „u paketu”. Zatim, tražimo na mestima gde toga nema. Na primer, zaljubljujemo se u one kojima je potrebno isto što i nama, a to ne znači da oni to imaju. Naprotiv, velika potrebitost nastaje iz velike nenamirenosti. Nestrpljenje, strahovi, predrasude, igranje igara i dosta toga još predstavljaju velike prepreke na putu do istinske ljubavi.

Da li ljubav i ljubomora idu zajedno?

– Ljubomora je veliki neprijatelj ljubavi, jer predstavlja izraz nesigurnosti u sebe, uverenja da „nismo dovoljno dobri” ili da „nismo dovoljno vredni ljubavi”, kao i nepoverenja koje može biti duboko i veliko, a tamo gde postoji nepoverenje, nema
uslova za ljubav.

Najveći problem je to što očekujemo da ljubav znači da će neko zadovoljiti naše potrebe, jer samo to je dokaz „prave ljubavi”. Teško je poverovati, ali ljubav je moguća tek kada smo u stanju da svoje potrebe zadovoljimo sami.

Da li postoji univerzalni recept za ljubav?

– Ne postoji neki opštevažeći recept, ali postoje pomagači na putu do ove najveće Božje milosti, o čemu sam pisala u knjizi „Od kada sam se zavolela – VOLIM”, koju desetine hiljada čitalaca naziva Biblijom ljubavi.

Verujem da je u ovom našem razgovoru bilo dosta saveta, ali njihova primena počinje ličnom odlukom – da odustanete od iluzija i verovanja da je ljubav ono što gledate u holivudskim filmovima – poručila je Ivana Kuzmanović našim čitateljkama.

Tekst: Vesna Stanimirović

Izvor: Lepa&Srećna