- Važno je prvo naglasti da je potrebno izvršiti detaljnu dijagnostiku, uobičajenim medicinskim metodama, što nam daje sliku same štitne žlezde, njen izgled i funkciju: da li je uvećana, da li ima čvoriće, kako oni izgledaju, kako izgleda tkivo same žlezde, kakva je njena funkcija: hiper, hipo ili eutirotična, zatim prisustvo antitela, da li se radi o zapaljenskom procesu, i drugo.

Kako je homeopatija holistički metod, homeopatski pregled (homeopatsko uzimanje slučaja, anamneza) daje nam detaljnu sliku pacijenta. Sve to zajedno pomaže da izaberemo odgovarajući homeopatski lek. Ne možemo da se vežemo samo za dijagnozu. Naravno, uvek je bolje kada se sa lečenjem počne dok su promene još u začetku.

Homeopatski lekovi, maksimalno koliko je to moguće, dovode rad štitne žlezde u ravnotežu. Nije neobično da dve osobe sa različitim dijagnozama koriste isti lek. Mogu da se daju tzv. akutni lekovi, ali oni samo nakratko okupiraju neke neprijatne simptome.

Lečenje konstitucionim homeopatskim lekom je dugotrajnije i efikasnije jer terapiji daje individualnost i specifičnost. Potrebno je da postoji saradnja endokrinologa i lekara homeopate, jer ako neko koristi klasične lekove ne bi trebalo da ih ukida, već im se samo dodaju homeopatski. Doza se vremenom može korigovati, ali naravno isključivo uz konsultaciju endokrinologa.

Kod homeopatskog lečenja, kao i kod ostalih prirodnih metoda, može se javiti početno pojačavanje simptoma ili pojava nekih starih, u vidu glavobolja, mučnina, svraba... To nije obavezno, ali je normalna pojava. Vrlo je bitno da se tada javite homeopati jer on može da proceni da li su simptomi izazvani homeopatskim lekom ili su neki novi - objašnjava dr Tatjana Lalić.

Na sledećoj strani pročitajte više o homeopatskim lekovima.