Četrnaestočlanom žiriju “Lisine” redakcije nije bilo lako, ali vođeni pismima njihovih supruga, odabrali smo pobednike – muževe koji uvek glasaju za romantiku, posvećenost porodici i višegodišnje poverenje.

Je l' to taj muž? - upitala je službenica Elektrovojvodine koleginicu dok je Dejan Kovinčić (40) iz Šida pomalo zbunjeno stajao na šalteru čekajući da plati račun za struju. Pošto je i jedna prijateljica, koju je sreo na ulici, pre toga napravila opasku u vezi sa njegovom slikom i tekstom u novinama, ovaj vredni Šiđanin shvatio je da ga je supruga Jelena (37) prijavila na Lisin konkurs za Najboljeg muža na kojem je u finalu izabran za jednog od četiri najbolja.

Kovinčiće koji su u braku dvanaest godina, a zabavljaju se od Badnje večeri 1993, zatekli smo u kući koju su zajednički kupili na kredit i koja im predstavlja mir, sreću i slobodu, a nakon toga uputili se ka vikend naselju Telek gde su im  vikendica i vinograd.

- Porodično ovamo dolazimo jednom mesečno, a Dejan mnogo češće. Nedeljom smo na okupu i taj dan provodimo kao i druge sremačke i vojvođanske porodice uz ručak, igru sa decom - ćerkom Ivanom (10) i sinom Igorom (6,5) i odmaranje - priča nam Jelena dok Dejan uveliko raspaljuje roštilj o kojem nam je njegova supruga pisala u prijavi.

O zajedničkom životu Dejana i Jelene možete čitati na sledećoj strani.

PageBreak

- Kuvanje mi teško ide, ali zato kažu da sam dobar u specijalitetima sa roštilja i jelima pod sačem. Krompir i povrće su obavezni, a pod sačem uvek spremam piletinu, ćuretinu ili prasetinu - dodaje Dejan.

- Pored redovnog posla, on pomaže i svojim roditeljima, radi na njivi i u vinogradu, i vrlo je posvećen deci. Principijelan je, pošten i vredan. Za njega ne postoji „ženski posao” - nastavlja Jelena da hvali svog muža.

Za dobar i uspešan brak, slažu se oboje, najvažniji su tolerancija, poverenje i upornost, a kao najveći kvalitet svoje zajednice izdvajaju sasvim normalan život. Pored dvoje zdrave i pametne dece, kuće i stalnog posla, kažu da im za sreću ništa drugo nije potrebno.

Ja sam vaspitačica, a radim kao organizatorka u Kulturno-obrazovnom centru u Šidu. Na poslu sam često i vikendom zbog događaja koje organizujemo za posetioce. Dejan je biotehnolog - tehničar, ali poslednjih godina radi kao trgovac. Popodne smo sa decom, kao i u vinogradu za koji je zadužen Dejan i u bašti koja je moja briga. Ona je nastala iz nužde, a onda prerasla u zadovoljstvo i beg od stresa. Pošto imamo dosta zemlje koju porodično obrađujemo, normalno je da hranu retko kupujemo u prodavnici. Svekar i svekrva imaju i stoku koju hrane svojim kukuruzom, Dejan pravi domaće vino i rakiju, njegova mama džemove i sokove, a ja sam zadužena za okopavanje bašte i setvu - priča Jelena.

Više o početku ljubavi između Jelene i jednog od najboljih muževa u Srbiji možete pročitati na sledećoj strani.

PageBreak

- Godinama smo se zabavljali i svi su nas opominjali na dugu vezu. Nama je bilo divno, uživali smo, radili, putovali, imali mnogo para i sve trošili na sebe. Iako su sada životne okolnosti drugačije, naša ljubav je jača od svih problema. Deca su naše blago i zajedno se trudimo da odrastu u dobre ljude - rekli su nam Kovinčići koji će uskoro posetiti Apartmane Kopaonik u Brzeću, u sklopu nagradnog putovanja koje su dobili od Lise.

Na imanju koje smo posetili 13 ari je pod vinogradom (oko 300 čokota), a tu je i 20 stabala voćaka.

- Vinograd smo pre deset godina posadili otac i ja sa mojim drugarima. Trenutno pravim samo roze vino, a ove godine, ako grožđe bude rodilo, napraviću belo vino po starom receptu - otkrio nam je Dejan.

- Upoznali smo se u jednom šidskom kafiću. Pošto je neprestano gledao u mene, izvikala sam se na njega. A kada mi je kasnije zatrebala jedna audio-kaseta koju su puštali u tom lokalu, saznala sam da su sve kasete Dejanove, tako da smo morali da se upoznamo. Imala sam 18, a on 21 godinu, i svi su znali kada me je čekao pred gimnazijom u plavom stojadinu svog tate - seća se Jelena.

Nenad Blagojević

LepaiSrecna Za dobar i uspešan brak, slažu se oboje, najvažniji su tolerancija, poverenje i upornost, a kao najveći kvalitet svoje zajednice izdvajaju sasvim normalan život. Pored dvoje zdrave i pametne dece, kuće i stalnog posla, kažu da im za sreću ništa drugo nije potrebno.