Četrnaestočlanom žiriju “Lisine” redakcije nije bilo lako, ali vođeni pismima njihovih supruga, odabrali smo pobednike – muževe koji uvek glasaju za romantiku, posvećenost porodici i višegodišnje poverenje.

„Kažu da je ljubav tiranin koji nikog ne štedi, da je prvi uzdah ljubavi poslednji uzdah mudrosti. Kad ljubav otvori srcu put, razum napušta glavu, osećanja vladaju telom i čovek živi uzdajući se u ono drugo biće koje je od tada predmet njegovih misli, snova i postojanja. Ali, vreme zaljubljenosti, kažu, brzo prođe, a ono što ostaje je ljubav. Platonska, afroditska, neizmerna. Ispričaću vam priču o ljubavi koja traje već pola stoleća, koja krasi svaki moj sunčan, kišovit ili snežni dan, koja je stvorila nove naraštaje i generacije koje danas uživaju u ovome što vam mislim napisati.

Bilo je to davne 1963. godine. Sedamnaestogodišnja devojčica u haljini boje limete šetala se korzom sa prijateljicama, polako išla na igranku, kada ga je prvi put videla. Mlad, visok osamnaestogodišnji momak zadivio me je svojom pojavom. Od tog divnog februarskog dana moje misli su putovale ka tom crnom učeniku Medicinske škole iz Rastine."

Na sledećoj strani pročitajte kako je počela Miloševa i Jovankina ljubav.

PageBreak

"I tako, lakim i nenadanim korakom, igranku po igranku, Fićkov motor i koraci sve su češće zvečali po letnjem rokovačkom putu. Bila je to ljubav kakvu, verujte mi, i danas mnogi pamte i prepričavaju. S jedne strane, zabranjena od strane mojih roditelja, a opet istrajna i jaka da prelazi preko svake prepreke, svake grdnje koju sam dobila od oca i majke kada bi čuli da me viđaju sa njim.

Ipak, kad god bi se kod mostića pored moje roditeljske kuće začule kočnice motora, mlado zaljubljeno srce nije marilo ni za batine, kazne ni zabrane, samo da je na kratko moglo odmoriti u njegovom zagrljaju. I, da znate, pobedili smo. Fićko, Miloš Filipović ubrzo, 1967. godine postao je dragi i voljeni zet mojih roditelja. Taj deseti septembar ostao je do danas jedan od najdražih dana koje pamtim, praćen datumima rođenja naših kćeri, unuka i praunuka.

Danas, pola stoleća otkako se znamo, pedeset godina od onog trećefebruarskog popodneva moj Fićko i ja imamo skladan brak koji, verovali ili ne, odiše istom onom ljubavlju koja je cvetala još davno kod mostića u Rokovcima."

Na sledećoj strani pročitajte zašto je Miloš Filipović najbolji muž na svetu.

PageBreak

"A, pitate se, zašto je baš moj Fićko najbolji muž na svetu? Odgovor je veoma lak. Zamislite život u kojem svako jutro počinje poljupcem i zagrljajem. Život ispunjen silnom ljubavlju jedne osobe koja će uvek prvo pomisliti na vas i vaše potrebe, pa tek onda na sebe. Život u kojem vaš muž nesebično ustane pre vas, pristavi ručak i okači veš da se osuši, koji rado pere sudove posle ručka da se vama ne osuše ruke. Zamislite da sa vama sprema kuću, da voljno uzima usisivač u ruke dok gledate seriju, jer ne želi da vas ometa. A sad zamislite da imate takvog muža već 46 godina.

Jeste? E, pa dok zamišljate, ja ću ga zagrliti. Jer ovakvog muža nema svako. Zapravo, verujem da ga niko osim mene nema. Volela bih kada bi svaka žena na svetu našla svoj oslonac u čoveku kakav je Fićko. Čvrst onda kada mi je potrebna podrška, nežan kada mi treba zagrljaj, i koji uvek nosi paket maramica kada mi oči zasuze. Moj neiscrpni izvor radosti, uvek spreman za šalu i pomoć, oči u kojima vidim svoj život i sreću.

I danas rado prošetam Mrazovićevom ulicom gde je još pre pola stoleća skalpelom urezao naša imena: Fića i Šlita. Da, naša imena stoje urezana u žute cigle stare zgrade, baš kao što i naša ljubav stoji urezana u ova, sad stara srca. Ljubav, dragi moji. To je ono što čini najboljeg muža. Prvo ljubav, a sa njom dolazi i sve ostalo. Verujte mi, moj Fićko je ima i previše.

Drage moje dame, želim svakoj od vas da nađe sebi jednog Fićka, jer bez mog život nema smisla.

- Mladi ljudi danas misle da smo mi stariji bili mnogo drugačiji od njih, bar što se tiče zabavljanja. Istina je da tu i nema mnogo razlike. Kada vam se neko svidi, učinićete sve makar da mu još jednom prošetate kroz vidokrug, samo da znate da je i on sa vama negde duboko, u mislima koje neće baš pred svakim pokazati - napisala je Jovanka."

Nenad Blagojević