- Predanje govori o čobaninu Stanku koji je 1712. postradao ne želeći da oda skrovište moštiju Svetog Vasilija Ostroškog.
- Njegovo stradanje smatra se mučeništvom i simbolom vere, hrabrosti i odanosti svetinji.
- Lik dečaka naslikan je u Manastiru Ostrogu, a njegovo ime ostalo je u narodnom pamćenju.
U Manastiru Ostrogu, uz lik Svetog Vasilija Ostroškog, naslikan je i lik čobanina Stanka – dečaka koji je, prema narodnom predanju, postradao braneći svetinju i mošti ovog velikog svetitelja.
Stanko je bio šesnaestogodišnji čobanin koji je živeo početkom osamnaestog veka, u vremenu čestih osmanskih pohoda na Crnu Goru. Te 1712. godine, uoči i tokom velikog turskog napada na Crnu Goru, kada je vojska pod vođstvom Numan-paše Ćuprilića prodirala ka crnogorskim plemenima, u opasnosti su se našli i najvažniji duhovni centri – Manastir Ostrog i Cetinjski manastir.
Prema predanju, narod je, strahujući da Turci ne oskrnave ili unište mošti Svetog Vasilija Ostroškog, odlučio da ih skloni na sigurno mesto. U tim danima Stanko je čuvao ovce u blizini Ostroga. Osmanski vojnici su ga uhvatili 15. septembra 1712. godine i, sumnjajući da zna gde su mošti sakrivene, počeli da ga muče tražeći da im otkrije njihovo skrovište, piše Kompasinfo.
Iako izložen teškim mukama, mladić nije želeo da izda svetinju. Prema narodnom kazivanju, ostao je nepokolebljiv do kraja, nakon čega su ga Turci ubili. Njegovo stradanje narod je doživeo kao mučeništvo – žrtvu za veru i svetinju.
U znak poštovanja i zahvalnosti, kasnije mu je podignuta crkva, a predanje govori da su njegove mošti ostale netruležne. Lik čobanina Stanka tako je postao deo živog narodnog pamćenja, kao simbol odanosti, hrabrosti i vernosti pravoslavnoj veri.
Njegova žrtva i danas se pominje kao primer da su i najmlađi, u teškim istorijskim vremenima, znali da stanu u odbranu svetinje i časti svoga naroda.
BONUS VIDEO: