- Položaj žena u SPC određen je tradicijom, kanonima i različitim tumačenjima.
- Žene ne mogu biti sveštenici, ali imaju važnu ulogu kao monahinje, igumanije i veroučiteljice.
- Dileme o menstruaciji, pričešću i hijerarhiji sve češće otvaraju savremene teološke rasprave.
Naizgled usputne scene ispred pravoslavnih hramova često otvaraju duboka pitanja o ulozi i položaju žena u crkvi. Jedna od najčešćih dilema jeste da li žena tokom menstrualnog ciklusa sme da uđe u crkvu, što pokreće temu granica koje, i kada nisu formalno propisane, opstaju kroz tradiciju, običaje i različita tumačenja.
Kakav je danas položaj žena u Srpskoj pravoslavnoj crkvi? Šta im je dozvoljeno, a šta ne? I gde se završavaju kanoni, a počinju kulturno-istorijske navike?
Hijerarhija i zvanična pravila
"Položaj žena je sličan u svim pravoslavnim crkvama – one ne mogu da budu sveštenici, niti da zauzimaju položaje episkopa ili patrijarha", objašnjava Rastko Jović, profesor Bogoslovskog fakulteta u Beogradu, za BBC na srpskom.
U pravoslavnom hrišćanstvu episkopi upravljaju crkvenim oblastima, dok je patrijarh najviši crkveni poglavar, a te pozicije su, prema važećem poretku, rezervisane isključivo za muškarce. Ipak, žene nisu u potpunosti isključene iz crkvenog života.
"Postoje monahinje i igumanije koje vode manastire, kao i veroučiteljice koje rade sa decom i mladima", dodaje Jović.
Oltar kao granica
Jedna od najvidljivijih podela jeste zabrana ulaska žena u oltar, prostor iza ikonostasa u kojem se odvija centralni deo liturgije. U njega uglavnom ulaze samo sveštenici i njihovi pomoćnici, dok su žene prisutne samo u izuzetnim slučajevima, najčešće u manastirima.
"Igumanije imaju duhovni i administrativni autoritet nad manastirskom zajednicom i imaju blagoslov da ulaze u oltar", navodi Jović. Postoje i primeri da ćerke sveštenika pomažu tokom službe.
Kanonska zabrana ulaska u oltar potiče još iz sedmog veka, ali se danas često tumači ne kao zabrana zasnovana na polu, već kao pitanje liturgijskog poretka.
Lični odnos prema veri
Mnoge vernice ne dovode u pitanje postojeću strukturu. Mila Ilić (45), koja u crkvu odlazi od detinjstva, ističe da nikada nije razmišljala o mogućnosti da žene budu deo najviše crkvene hijerarhije, jer je odrasla uz jasno definisan poredak.
Muškarci koji završe bogosloviju mogu da služe liturgiju i svete tajne, dok žene sa istim obrazovanjem najčešće rade kao veroučiteljice.
Teološke rasprave i pitanje moći
Iako u savremenoj teologiji postoje pomaci i dijalozi, osnovna hijerarhija crkve se ne dovodi u pitanje, objašnjava Jović. Protivnici rukopolaganja žena često se pozivaju na argument da toga "nije bilo u istoriji crkve".
Teolog Vukašin Milićević navodi da je pravoslavna crkva po ovom pitanju otvorenija od Katoličke, dok je Anglikanska crkva otišla najdalje u uključivanju žena.
"Ne postoji nedvosmisleno teološko opravdanje za potpuno isključenje žena iz crkvene hijerarhije", smatra Dušan Maljković iz Centra za kvir studije, dodajući da je reč i o pitanju moći i kontrole.
Đakonise – povratak stare prakse?
Iako danas retke, đakonise postoje u istoriji crkve. U ranom hrišćanstvu žene su pomagale u bogosluženjima, a pažnju javnosti 2024. godine privuklo je rukopolaganje prve đakonise u Africi.
Prema Milićeviću, ovakvi primeri pokazuju da tradicija nije uvek bila nepromenljiva.
Žena kao majka
U crkvenom diskursu žena se često predstavlja pre svega kroz ulogu majke, što izaziva kritike dela vernica koje smatraju da se time sužava identitet žene.
Problem, kako ističe Milićević, nije u veličanju materinstva, već u njegovom smeštanju u patrijarhalni okvir.
Menstruacija i pričešće
Jedna od čestih dilema odnosi se na pričešće tokom menstrualnog ciklusa. Prema Joviću, ideja o „nečistoti“ ne potiče iz hrišćanstva, već iz judaističke tradicije.
"Biološki procesi ne mogu biti prepreka za duhovni život", ističe Milićević, dodajući da savremena teologija sve češće zauzima upravo taj stav.
Tihi glasovi u hrišćanstvu
U biblijskoj tradiciji, žene često govore malo, ali imaju presudnu ulogu. Bogorodica, centralna figura hrišćanstva, retko govori u Svetom pismu, ali njen glas pokreće ključne događaje.
Kako zaključuje teološkinja Jelena Vojinović, ženski glas u hrišćanstvu često je bio skriven, ali nikada bez uticaja.
BONUS VIDEO: