- Badnji dan je poslednji i najstroži dan Božićnog posta koji simbolizuje iščekivanje Hristovog rođenja i porodično zajedništvo.
- Centralni običaj je unošenje badnjaka, koji predstavlja životnu snagu, obnovu prirode i novi početak.
- Trpeza je posna i simbolična, a dan se provodi u miru, u krugu porodice uz običaje koji čuvaju duh tradicije.
Badnji dan predstavlja poslednji i ujedno najstroži dan Božićnog posta, ali i dan koji najavljuje jedan od najvećih hrišćanskih praznika, rođenje Isusa Hrista. Iako se običaji menjaju kroz vreme i prilagođavaju savremenom načinu života, suština praznika ostaje ista porodica, sloga i zajedništvo.
Saša Srećković, muzejski savetnik Etnografskog muzeja, ističe da Badnji dan treba provesti u miru, sa pozitivnim mislima i u atmosferi iščekivanja velikog radosnog događaja.
"Najvažnije je da je porodica na okupu. Bez obzira na to koliko se običaji menjaju, taj duh zajedništva i očuvanje porodične sloge su ključni", naglašava Srećković.
Jedan od centralnih običaja Badnjeg dana je sečenje i unošenje badnjaka. U seoskim sredinama taj čin se i dalje obavlja u prirodi, dok se u gradovima badnjak uglavnom kupuje na pijacama ili ispred hramova, često i nekoliko dana ranije. Kako objašnjava Srećković, forma običaja može da se menja, ali njegova simbolika ostaje ista.
Badnjak ima višeslojno značenje. Prema starim narodnim verovanjima, on je simbol životne snage i duha vegetacije, a njegovo ritualno unošenje i paljenje predstavlja obnovu prirode i novi početak. Ova simbolika povezana je i sa zimskim solsticijem, jer se nakon najkraćeg dana u godini očekuje "preporod" prirode.
Badnji dan i Božić, prema narodnom verovanju, treba provesti u krugu porodice. Ne ide se u goste, osim položajnika koji na Božićno jutro donosi sreću i napredak u dom. Takođe, veruje se da sve važne poslove treba završiti pre Badnjeg dana, dok se na Božić započinju poslovi za koje se želi uspeh tokom cele godine.
Postoji i niz običajnih zabrana. Ne valja pozajmljivati stvari iz kuće, a ono što je pozajmljeno drugima treba vratiti do Badnjeg dana, objašnjava Srećković.
Trpeza na Badnje veče je posna, skromna, ali svečana. Tradicionalno se služe pasulj, posni kupus, riba, suvo voće, orasi i suve šljive. U nekim krajevima priprema se i dvanaest različitih jela, što se u hrišćanskom tumačenju vezuje za dvanaest apostola.
"Hrana ne treba da bude preobilna, već simbolična. Važno je da se kroz nju pokaže poštovanje prema prazniku", kaže Srećković.
Na kraju, kako ističe muzejski savetnik Etnografskog muzeja, bez obzira na razlike između seoskih i gradskih sredina, suština Badnjeg dana i Božića ostaje nepromenjena mirenje, praštanje, porodična bliskost i radost zbog Hristovog rođenja.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili fotografija/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.
BONUS VIDEO: