U istoriji Srbije postoji jedan vrlo misteriozan predmet. Neki su verovali i da je uklet, a pripadao je i Nemanjićima i Kralju Aleksandru Karađorđeviću.
Reč je o jednom prstenu, a više o tome govori Nevena Kovačević, autorka Instagram stranice "Putevima srpske istorije", pa hajde da otkrijemo zašto je taj prsten toliko misteriozan, ali i zbog čega su smatrali da je uklet.
Odakle priča da je prsten uklet?
Misterija zlatnog prstena kraljice Teodore, majke cara Dušana, traje više od jednog veka – otkad je iskopan u manastiru Banjska kraj Zvečana. Skoro se ponovo pokrenula priča o ovom prstenu kada je ustanovljeno da postoji šansa da se radi zbog velikog obima prstena o prstenu Konstantina Nemanjića, brata Stefana Dečanskog koji je takođe sahranjen u manastiru Banjska.
Pripadao kraljici Teodori ili Konstantinu, ovaj izuzetni primerak nakita iz doba Nemanjića preživeo je bezbrojna pustošenja srpskih zemalja tokom 800 godina, koliko je počivao u kraljevskoj grobnici. Otkopan je 1915. godine, usred Prvog svetskog rata. Istoričari govore o tome da postoje zapisi kako je, u trenutku kada je prsten skinut sa skeleta, skelet pretovren u prah. Upravo zbog ovoga se veruje da je prsten proklet.
Kako izgleda uklet prsten?
Prsten predstavlja remek-delo zlatarstva i primenjene umetnosti. Na njemu prisutna stilska mešavina vizantijskih i zapadnjačkih, gotičkih elemenata, smatra se odlikom srpske srednjovekovne, kao i srednjoevropske primenjene umetnosti. Na sredini prstena je urezan dvoglavi orao i natpis: "Ko ga nosi pomogo mu Bog". Dvoglavim orlom naznačeno je plemenito poreklo vlasnika, dok natpis ističe zaštitnu ulogu prstena. Zaštitni natpisi nisu retki na prstenovima, ali obično se odnose na konkretnu osobu, dok Teodorin prsten ima natpis koji se, bar na prvi pogled, odnosi na bilo kog nosioca. Zato ga je kralj Aleksandar Karađorđević kao amajliju nosio na zlatnom lancu za sat. On je ovo protumačio kao sreću.
Gde je danas ukleti prsten?
Kralj Aleksandar Karađorđević ga je poklonio svom prijatelju, tadašnjem advokatu Blagoju Barlovcu, koji se takođe plašio prokletstva, te je Teodorin prsten 1926. godine u tajnosti predao Narodnom muzeju u Beogradu gde se nalazi i danas.
BONUS VIDEO: