Dragana Milojković je diplomirala ekologiju na Fakultetu za biologiju u Beogradu, a trenutno radi na projektu Diverzitet vodozemaca i gmizavaca u Nacionalnom parku Đerdap. Ova dvadesetdevetogodišnja mlada žena veoma je srećna što se bavi poslom za koji se školovala, a trenutno živi u Donjem Milanovcu sa suprugom Zvonimirom i ćerkicom Milicom.

Iako Dragana dosta posla završava i u kancelariji, za kompjuterom, pišući izveštaje o terenskom radu, planove rada i predloge projekata, najdraži joj je rad na terenu, u prirodi. Veoma je posvećena i radu sa najmlađima vodeći radionice na temu zaštite prirode, ili ih jednostavno vodi u obilazak Nacionalnog parka.

- Radujem se tome što mogu da iskoristim svoje znanje u cilju zaštite prirode. Dinamičnost posla, rad sa kolegama, terenski rad, upoznavanje ljudi kao i putovanja u cilju unapređenja znanja su ono što me zaista ispunjava - kaže ova mlada naučnica.

I, dok bi druge pripadnice nežnijeg pola, a bogami i pokoji muškarac pobegao glavom bez obzira i uz vrisak, Dragana se ne plaši susreta sa zmijama i žabama, čak ih i hvata golim rukama ali, otkrivaju nam njene kolege, mnogo se boji paukova!

- Znam da sve to zvuči smešno i nelogično. Međutim, taj moj strah od paukova potiče iz detinjstva i to zahvaljujući mojoj sestri koja me je plašila njima, pa je to verovatno ostalo usađeno negde u moju podsvest. Jedan od asistenata na fakultetu se pitao kakav ću ja to biti biolog kada se plašim paukova, ali eto ne plašim se barem zmija!

Ipak, u kući Milojkovića zna se „ko nosi pantalone” - za hvatanje buba zadužen je Zvonimir.

- To je oduvek bio posao mog supruga. On je čak sakupljao primerke i sredio ceo insektarijum koji mi je bio potreban za fakultet. Izvesno vreme se trudio i da mi razbije strah od paukova, ali bezuspešno - uz smeh će ova nesutrašiva dama koja sve svoje slobodno vreme provodi sa porodicom.

- Moja ćerkica ima dve i po godine i veoma je aktivna. Volimo da vikendom odemo na selo, kod babe i dede, gde punimo baterije za novu radnu nedelju. Obavezno odemo na pecanje, naravno sa Milicom, pa uživamo u lepoti Dunava i okoline...

Milica je na mamu - obožava prirodu i životinje. Ništa joj nije strano i ničeg se ne plaši, kaže Dragana i dodaje da obožava životinje, već sada ume da prepozna veliki broj vrsta, a naročito je srećna kada je kod babe i dede gde se druži sa kucama, macama, pilićima i prasićima.

- Milica bez problema dira razne bubice, crviće, obožava da gnjavi ribice koje upecamo a nedavno se prvi put igrala i sa žabom.

Da li svoju vitkost dugujete boravku u prirodi, vežbama i dijetama?Oduvek sam ovako mršava, čak i previše, bar po komentarima ljudi oko mene. Jednostavno takav mi je metabolizam i koliko god da jedem, nema efekta. Vrlo često pojedem više nego moj suprug, što većina ljudi ne veruje ali tako je. Po prirodi sam veoma impulsivna i naprasita, čemu po mišljenju lekara upravo i mogu da zahvalim za svoju liniju.Draganin hobi je pecanje.

- Pecanje smiruje. Obožavam Dunav i koristim svaki slobodan trenutak da odem do obale. Jednostavno me samo gledanje u vodu i tišina oko nje smiruju. Ne mogu ni da zamislim da odem i živim negde gde nema Dunava. U stvari, Dunav je na Đerdapu najlepši i zato mislim da ću ovde ostati zauvek.

Projekat na kojem Dragana radi odnosi se na utvrđivanje broja vrsta vodozemaca i gmizavaca u NP Đerdap, opis nađenih vrsta, njihov status u smislu ugroženosti kao i zadatke u cilju njihove zaštite. S obzirom na to da ove grupe životinja nisu detaljno obrađivane na području Parka a spadaju među najugroženije u Evropi, rezultati projekta veoma su bitni. Na primer, na lokalitetu Kovilovo nalazi se bara koja predstavlja veoma važan reproduktivni centar šarenog daždevnjaka. Završetak Projekta planiran je za kraj decembra, a nakon toga sledi objavljivanje knjige.

Marija Jakob

LepaiSrecna Ekolog Dragana Milojković radi u Nacionalnom parku Đerdap na projektu posvećenom vodozemcima i gmizavcima sa tog područja. Slobodno vreme provodi sa porodicom ili pecajući jer, kako tvrdi, reka smiruje njen burni temperament.