Hirurgija je za Nišlijku Draganu Buđevac (53) oduvek bila san. Znala je da neće biti lako ostvariti ga, ali i da neće biti srećna ako ne bude mogla da operiše. I uspela je. Posle čuvene doktorke Jovanke Đuknić postala je druga žena hirurg na Klinici za hirurgiju u Nišu. Poslednjih pet godina bavi se isključivo hirurgijom dojki.
- Nedeljno uradim desetak operacija. Dojka je simbol materinstva, ženstvenosti i seksualnosti. Posle gubitka dojke zbog karcinoma, žena je depresivna, gubi samopouzdanje i ima strah od smrti. Rekonstrukcija dojke smanjuje te psihološke promene, a žena kvalitetnije živi - kaže doktorka Dragana.
Fascinirana spasavanjem života.
Viziju o hirurgiji imala je još sa dvanaest godina, kada je njen otac u bolnici proveo šest meseci. Dragana ga je često obilazila i bila fascinirana pričama o spasavanju života. Kaže da je tada odlučila da će biti hirurg jer su joj hirurzi „spasli oca”.
Četvrtu godinu gimnazije završila je u Njujorku, a kasnije, nakon stečene diplome Medicinskog fakulteta u Nišu, vratila se u Ameriku, odlučivši da tamo ostane. Međutim, shvativši da u Americi neće moći da radi kao hirurg, došla je u Niš i tu počela svoju karijeru. I nije se pokajala.
- Sve je nekako išlo spontano. Sedam godina radila sam na onkologiji, a zatim sam dobila specijalizaciju. Kada sam postala hirurg imala sam viziju, koju tada nisam smatrala realnom, da ću se baviti rekonstrukcijom dojki kod karcinoma. Želela sam da pomognem ženama, da ne ostaju bez dojki. To je u stvari moj najveći uspeh, jer sam usrećila mnoge - ističe ova izuzetna žena.
Večiti optimista.
Za Draganu kažu da je večiti optimista, žena sa mnogo pozitivne energije koju deli sa pacijentima.
- Sva pozitivna energija, osmeh na mom licu, vedrina, uslovljeni su onim što radim. Ako na pacijente ostavite pozitivan utisak pri prvom susretu, to je ono što ih ohrabri da vam veruju i prepuste vam svoj život. Osmeh ne može da izleči, ali može mnogo da pomogne... Često se desi da bivše pacijentkinje svrate kod mene na kliniku samo da me vide i da od mene čuju da će živeti. Ja im to kažem i one odu s verom u bolje sutra - objašnjava doktorka Buđevac.
Svestrana ljubav.
Dragana je svestrana žena koja se oprobala, ali i dokazala u mnogim oblastima.
- Kao dete sam crtala, slikala, pisala poeziju i dobijala nagrade, svirala sam klavir i završila muzičku školu. Govorim engleski, italijanski i španski jezik. U toku studija sam mnogo putovala. Kada sam bila na trećoj godini medicine upisala sam višu turističku školu i dobila diplomu turističkog vodiča. Punih sedam godina radila sam kao vodič i putovala po svetu sa raznim grupama. Tek kada sam završila medicinu i počela da radim u Knez Selu, stavila sam tačku na taj divan posao.
- Nemam kućnu pomoćnicu, a nikada nisam imala ni pomoć mame i svekrve - sa osmehom nastavlja. - Jednom me je komšinica, videvši kako perem prozore sa cigaretom u ustima, pitala: „Koliko si platila onu Romkinju što ti je juče prala prozore?” Nije verovala da sam to bila ja...
Godine ne krije i ponosno ih nosi. Na pitanje kako sebe vidi za petnaest godina, kaže:
- Nemam osećaj da se nešto bitno menja... I kad budem imala sto godina moj najlepši dan biće sutra, to je moja misao vodilja i moj život se upravo tako kreće. Starenje je privilegija!
Porodica na prvom mestu.
Porodica u njenom životu ima posebno mesto. Sa suprugom Sašom, poznatim niškim arhitektom, u braku je dvadeset pet godina. Porodičnoj firmi pridružio se i njihov sin Andreja (23) koji je nedavno diplomirao arhitekturu. Čini se da će i ćerka Nastasja (18), maturantkinja gimnazije, krenuti bratovim stopama.
- Rodila sam dvoje dece, a maštala sam o petoro. Oni su moj najveći uspeh i sve što radim, radim za njih. Uspešna žena trebalo bi da ima brak i porodicu. Smatram da smo moj suprug, koji je tri godine mlađi, i ja - fatalna kombinacija. Za pedeset tri godine postigla sam dovoljno i ne tražim ništa više - kaže Dragana.
Ana Jevtić
