Već 35 godina Dobrivoje i Dobrila Pantelić iz sela Donje Brezovice svojom kamerom beleže običaje, jezik, verovanja i priče iz Rađevine.

Njih dvoje imaju više od 140 dokumentarnih i igranih filmova, koji čuvaju kulturni identitet ovog kraja.

Pantelići 11 godina organizuju i Putujući festival dokumentarnog filma koji se svake godine organizuje u Loznici, Osečini, Ljuboviji, Malom Zvorniku i Krupnju i koji privuče na hiljade ljudi. Vrednost i značaj rada bračnog para Pantelić prepoznala je i Jugoslovenska kinoteka i njen direktor Radoslav Zelenović dodelivši im Plaketu Jugoslovenske kinoteke čime su oni jedini amateri filmadžije sa prostora bivše Jugoslavije koji su "vlasnici" ovog značajnog priznanja.

Dobitnici su i brojnih drugih priznanja uključujući i nagrade festivala u Pragu, Monpeljeu, Kučevu, Omoljici, Velikoj Plani. Dobrivoje Pantelić priča kako su on i njegova žena "deca sela", i da snimaju filmove o kraju u kom žive jer njega znaju najbolje.

"Mi druge zemlje nemamo. Ivo Andrić je rekao da je čovek uvek dužan svom rodnom kraju. Mi nemamo para za neke građevine ali ćemo ostaviti ove zapise da pokolenja znaju kako su živeli njihovi preci", dodaje Dobrivoje. Sa beleženjem priča iz svog rodnog kraja Dobrivoje je krenuo još kao seadmnaestogodišnji mladić kada je, umesto farmerki i patika koje je trebalo da kupi od para koje je zaradio berbom pečuraka, kupio prvi fotoaparat.

"Taj aparat sakrio sam u štali i kada su otac i majka otkrili da sam umesto pantalona kupio aparat dobio sam batine kojih se i danas sećam", kaže Dobrivoje. Tim aparatom snimio je očevu majku sa kojom je čuvao stoku a potom i njenu generaciju i zahvaljujući tim crno belim snimcima, sada mnogi u Rađevini imaju fotografije na nadgrobnim spomenicima. Prvi filmovi nisu bili najbolji, kaže. Nisu znali za montažu, koristili su kamere koje su uspeli da nađu, ali im je Televizija Beograd pomogla objasnivši im principe montaže. Sada, kažu, nigde ne idu bez dve kamere iz straha da im jedna ne zakaže i često zaustavljaju ljude na putevima i traže im da im ispričaju njihove priče.

Jedina su TV ekipa koja je nedavno otišla do Sokograda i zaseoka Laze koji je "odvojen i od Boga i od naroda" gde ljudi žive kao nekad, gde uspevaju smokve, nar i limun i gde su prvi i jedini put TV kamere došle pre 40 godina sa RTS-om i emisijom "Trezor".

Anegdota je, kažu, mnogo i zahvaljujući njima se zaboravi na umor, tehničke probleme, nedostatak opreme. "Sale su uvek pune i nama je puno srce", kaže Dobrila. Ove godine, publika će biti u prilici da pogleda igrani film "Kletva" rađen po istinitoj priči iz Donjih Brezovica i dokumentarni film "Prokletstvo" koji je rađen prošle godine i pre 20 godina.

"Kada bi živeli još 200 godina samo sa ovog područja ne bi stigli da snimimo sve", kažu Pantelići koji imaju preko 10.000 sati sirovog materijala. Svoje filmove poklanjanju školama, bibliotekama i svim zainteresovanim institucijama.

VIŠE: Vraćanje tradiciji i starim vremenima: etno-šporeti najtraženiji proizvod na jugu Srbije

Iako sa tugom konstatuju da će njihovo selo nestati za 35 godina jer nema dece pa samim tim ni škole, lekara, prodavnice, infrastrukture, Pantelići nikada ne bi napustili svoj rodni kraj, a najponosniji su na dve unuke od kojih će jedna, kaže ponosni deda, studirati režiju u Pragu.

Izvor: RTS