Voditeljski staž dug 17 godina Ivi Smiljanić (24) i te kako znači jer svakodnevno se trudi da bude još bolja, da uči i ispravlja greške, a tremu je kako kaže savladala još u detinjstvu u dečjoj emisiji "Zvrk".

Ova apsolventkinja Ekonomskog fakulteta sada svakodnevno dolazi u Televiziju Prva i iz nje izlazi sa osmehom na licu. Odnedavno je gledamo u emisiji o poznatima Exkluziv, u kojoj je posle nekoliko meseci redakcijskog rada, stala pred kamere. 

Koliko vam je pomoglo u karijeri to što ste rano počeli da radite na televiziji? 

- Pomoglo je samo u tome da nemam tremu kada se upali crvena lampica. Ponekad mi bude žao što za studije nisam izabrala montažu, jer sam na televiziji o njoj kao i o produkciji mnogo toga naučila. Veoma sam samokritična i nemam problem sa kritikama. Kada sam došla na TV Prva pohađala sam časove dikcije kod profesora Kneževića koji mi je ukazivao na greške. Zbog toga sam mu veoma zahvalna.

Da li se poznate ličnosti, kada ih intervjuišete, sete vas kao devojčice koja im je ranije postavljala drugačija pitanja? Kako vi reagujete u tim trenucima?

- Hvala na ovom pitanju. Bilo je veoma simpatičnih situacija. Smešno mi je što su me mnogi od njih i kao devojčicu shvatali ozbiljno. Danas mi to pomaže da lakše dobijem neki intervju ili informaciju više, i to je lepo.

Koju od oblasti koje obrađujete na poslu pratite i privatno? Gde vas možemo sresti bez kamere i mikrofona?

- Retko kada ćete me videti na gradskom događaju kao gosta. Moj posao je samo jedan deo moje ličnosti. Slobodno vreme radije provodim sa sestrama. Pozive svojih prijatelja glumaca ne izbegavam i obožavam da vidim šta su to novo uradili. Film obožavam, ali mesto bioskopa radije se odlučujem za udobnost svog kreveta. 

Kada ste poželeli da budete voditeljka?

- Kada sam odlazila na raspuste kod bake i dede. Znala sam satima da sedim ispred ogledala u njihovom predsoblju i da čitam novinske tekstove. Bakino kumče, Boris Maleković, tada je pravio početne korake kao spiker na RTS-u i svi smo ga gledali sa divljenjem. Moj teča je radio na televiziji tako da sam imala prilike da mnogo pre prvog pravog snimanja zavirim u taj čudesni svet, a neretko je morao da snima moje rođendane jer sam uvek imala nešto da kažem.

Tekst: Nenad Blagojević