Profesorka francuskog jezika Nataša Drašković priča o tome kako organizuje Takmičenje za frankofonu pesmu u Beogradu, o svom detinjstvu u Francuskoj i životu u Srbiji.

- Danas, devet godina kasnije zadovoljna sam brojem i kvalitetom prijavljenih na Takmičenju za frankofonu pesmu u Beogradu iako je na početku malo ko verovao u uspeh – kaže Nataša Drašković, profesorka francuskog jezika u Francuskom institutu u Beogradu i organizatorka ovog nadmetanja u prestonici. 

Pred stručnim žirijem mladi talenti koji uče francuski jezik podeljeni u kategorije juniora (13 – 17 godina) i seniora (18 – 26 godina) takmičili su se u izvođenju jedne pesme na francuskom po svom izboru u Kladovu, Nišu, Novom Sadu, i Beogradu. Deseto finale biće održano 30. marta 2013. godine u Nišu, a pobednik junior kategorije dobiće i-pod, a onaj u kategoriji senior boravak u Francuskoj.

Nataša već sada sa nestrpljenjem očekuje deseto, jubilarno nadmetanje sledeće godine u Beogradu. 

- Takmičenje je u Nišu pokrenula moja prijateljica Než Pruvo (Neige Pruvost) tadašnja direktorka tamošnjeg Francuskog kulturnog centra. Sa zadovoljstvom sam prihvatila njen predlog da budem organizatorka za Beograd – priča Nataša koja i privatno obožava muziku i voli da peva.  

PageBreak

Možete li da uporedite prvo sa poslednjim takmičenjem? Da li se broj takmičara povećao?

- Interesovanje je uvek bilo veliko, a kvalitet pevanja i glasovne mogućnosti takmičara su svake godine sve bolji. To su mi potvrdili i rok kritičar Petar Janjatović i pop pevačica Ana Stanić koji su u žiriju skoro od početka.

Kako se vi osećate kada se takmičenje uspešno završi?

- To jeste veliki posao, pogotovo što smo uveli selekciju kandidata, ali sam  zadovoljna i ponosna na kandidate koji su sve bolji i bolji.  

Odlično govorite srpski jezik iako ste odrasli u Francuskoj i iako ga uprkos srpsko-francuskom poreklu niste koristili u detinjstvu. Kako ste to uspeli?

- Moj otac je odavde, a majka Francuskinja. Kad sam imala deset godina rekla sam sebi da ću morati jednog dana bar godinu dana da živim u Srbiji i to se eto obistinilo kada sam ovde upisala fakultet. U Beogradu sam završila Filološki fakultet i ujedno učila srpski, a magistrirala sam na menadžmentu za kulturu. 

Šta vam se najviše dopada u Srbiji? 

- Mentalitet naroda i to što ljudi imaju dušu i osećaj jedni za druge. Na Zapadu su odnosi hladniji, mada moram da priznam da nakon 14 godina života u Srbiji vidim da je taj uticaj polako počeo i ovde da stiže. 

Koje pesme privatno volite da slušate i pevate?

- Obožavam muziku i u svakom žanru nađem ponešto za sebe. Što se tiče francuskih pesama, i tu imam širok dijapazon – od najklasičnijih šansona do savremenih, modernih pesama. 

Nenad Blagojević