Desetog januara ove godine navršiće se tačno 50 godina od smrti legendarne Gabrijele Boner Koko Šanel koja je uspela da izgradi modnu imperiju postavljajući standarde koji ni nakon nekoliko decenija ne zastarevaju. Proslavila se kao kreatorka koja je šila odeću što jednostavnijih krojeva, ali je nasuprot tome, život ove dame istančanog ukusa bio prilično komplikovan.

Rođena je 19. avgusta 1883. godine u gradiću Somiru na zapadu Francuske u veoma siromašnoj porodici. Njen otac Albert bio je trgovački putnik, dok je majka Žana Devol radila kao pralja, on je bio pijanica i skitnica, a majka koja je mnogo radila sve mu je praštala. Imala je čak petoro braće i sestara, a prve prave životne probleme Koko je iskusila sa dvanaest godina kada je njena majka umrla od tuberkuloze, a otac je morao da napusti dom kako bi radio kao trgovački putnik i na taj način hranio porodicu. Ona i braća i sestre su brzo završili u domovima za nezbrinutu decu. 

Koko je provela sedam godina u sirotištu pri katoličkom manastiru u gradiću Obazen gde je i naučila krojački zanat koji joj je doneo svetsku slavu. Kasnije se saznalo kako je Gabrijel vrlo brzo naučila da šije i da je bila u tome mnogo spretnija i brža čak i od časnih sestara. Na prvom radnom mestu upoznala je poznatog francuskog zavodnika i milionera, dve godine starijeg Etjena Balzana, s kojim je uplovila u vezu.

Koko Šanel životna priča
Profimedia 

Luksuzni život postao je njena svakodnevnica, skupocene haljine i nakit su joj konačno postali dostupni. A kada su počeli da žive zajedno Gabrijel je dala otkaz i počela je da se bavi dizajnom šešira. Kada je ostavila Etjena kreiranje šešira joj je i bila ideja vodilja da se preseli u Pariz. Čim je stigla u Pariz pevala je u čuvenom pariskom bistrou La Rotunde. Upravo ju je pesma “Who has seen Coco in the Trocadero?” koju je često pevala, inspirisala da kasnije da sebi nadimak “Coco”.

- Lako je razmišljati i maštati o nečemu, veoma je teško uraditi nešto značajno i dobro za sebe. Najteža stvar u životu zapravo je sprovođenje želje u delo - govorila je kreatorka koja je po odlasku u francusku prestonicu otvorila svoju prvu radnju gde je prodavala veoma moderne kišne kabanice i jakne, međutim brzo ju je zatvorila. Pred Prvi svetski rat stupila u kontakt s najboljim prijateljem svog bivšeg momka Etjena Balzana, takođe bogatašem i igračem pola Arturom Bojem Kapelom koga je brzo zavela i upustila se sa njim u romansu.

- Uspeh je uvek ostvariv pomoću onih koji nisu svesni da vam je njihova pomoć neophodna - jedna je od poznatih izjava ove za mnoge beskrupulozne žene koja je uz pomoć novog ljubavnika, sa kojim je ostala čak devet godina, otvorila svoju prvu prodavnicu šešira. Njen talenat prepoznale su mnoge glumice koje su popularizovale asesoare sve uspešnije Šanel.

U to vreme svedenost u oblačenju bila je rezervisana samo za muškarce, a ona je odlučila da tu ležernost podari i ženama. Koko je pripadnicama lepšeg pola ponudila udobnu garderobu u kojoj su mogle nesmetano da se kreću, provode se, igraju, voze automobile...

- Jednostavnost je ključ istinske elegancije. Svojom odećom dala sam ženama nov smisao slobode. Odjednom su mogle prijatno da se osećaju u svom telu dok su ranije bile stegnute različitim korsetima i pojasevima - rekla je svojevremeno za magazin Harper`s Bazaar.

U popularizaciji njenih novih modela najviše joj je pomogla Vera Lombardini koja je 1925. godine postala njena muza. Svi su kopirali njen stil jer je kao bogataša aristokratskog porekla bila omiljena na brojnim zabavama. Iako je svoj prvi parfem Chanel No 5 napravila četiri godine ranije, tek sa Verom je on našao put do velikog broja ljudi. 

Koko Šanel životna priča
Profimedia 

Međutim, život u visokom društvu naterao je Koko da zaboravi svoje korene i krije svoje poreklo. Izmislila je kako je odrasla u bogatoj porodici i da joj je otac bio izuzetno imućan trgovac. Nikada nije govorila o tome da je odrasla u sirotištu, čak je tvrdila kako je deset godina mlađa. Dok je bila živa verovalo se u njenu priču, tek kada je preminula saznalo se sve o njenom teškom životu. 

Tokom nacističke okupacije Francuske živela je u hotelu Ritz, a 1939. godine počela je da se zabvalja sa nemačkim oficirom i nacističkim špijunom Hansom Ginterom fon Dinklageom koji joj je omogućio da tokom rata bude bezbedna u Parizu i da njena vila na Francuskoj rivijeri ostane netaknuta, što je u to vreme izazvalo burne reakcije i karakterisano kao izdaja. 

Koko je 1943. godine ponovo stupila u kontakt s Verom Lombardini od koje je tražila da je upozna sa njenim rođakom Vinstonom Čerčilom, ali je ona to dobila jer je bila zgoržena zbog njene afere sa nacistom. To je razbesnelo čuvenu dizajnerku pa je potegla svoje veze s Nemcima koji su uhapsili Lombardinijevu, optužili je da je engleski špijun i zatvorili. Kasnije je Koko bila uhapšena zbog ovog čina, ali joj nije bilo suđeno pošto su se za nju zauzeli članovi britanske kraljevske porodice.

Kada su je u jednom od posleratnih intervjua pitali zbog čega je izdala svoju prijateljicu i bivšu muzu koja joj je mnogo pomogla da izgradi svoje ime, ona je rekla: Prijatelji? Ja nemam nijednog prijatelja.

U jednom od intervjua Koko je pričala o svom neverovatnom uspehu i činjenici da u svetu postoji mnogo kopija njenih modela.

- Oduševljena sam time. To je ono što sam tražila, to je bio moj cilj – da stvorim svoj stil jer ga nije bilo. Po mom mišljenju, ne postoji stil u Francuskoj – postoji stil u jednoj naciji, postoji stil i kada su ljudi obučeni tako kao ti i mislim da sam u tome uspela. Ali ne verujem u kopiranje, verujem u imitaciju. Već je veoma lepo doći do imitacije. Kopiranje je veoma teška stvar koja se više ne praktikuje. Ono što sam uvek smatrala smešnim je to što želimo da branimo modu. Ali, to je nemoguće, ne možemo da branimo modu. Nije moda ako je niko ne vidi, razumete. Niste me pitali ovo, ali svejedno ću vam reći, u visokoj modi postoji besmislen strah od kopiranja. Dok je za mene kopija uspeh. Nema uspeha bez kopije ili imitacije, jednostavno ne postoji.

Zbog kompromitovanja za vreme okupacije, tokom posleratnih godina nije mogla da povrati staru slavu i obožavanje. Zato se 1945. godine preselila u Švajcarsku, a njeni poslovni planovi bili su vezani uglavnom za Britaniju i Ameriku gde je imala najveći broj kupaca. Doživela je duboku starost, a umrla je 1971. u osamdeset osmoj godini od posledica srčanog udara i to upravo u svom apartmanu u hotelu Ritz u Parizu, ali je sahranjena je u Švajcarskoj, u oblasti Lozane.

Profimedia Brend Šanel i danas je sinonim za elegantnu i samouverenu ženu.

Svet poznatih nadohvat ruke. Sve goruće teme, aktuelna dešavanja i najsočniji tračevi na jednom mestu. Pridruži se Viber zajednici ŽIVOT POZNATIH i budi u toku svakog dana!

Izvor: Lepa&Srećna