Smejali su se, opijeni vinom i mirisom mora. Naslonila se na drvo, zatvorila oči i uzdahnula. Stefan je stajao tik uz nju i posmatrao je. Kada je otvorila oči i susrela njegov pogled prepoznala je žudnju koju je osećala čitavo popodne. Gotovo istovremeno su krenuli jedno ka drugom u susret prvom, gladnom poljupcu. Njegove ruke su se zavlačile ispod tanane bluze, izazivajući jezu i drhtanje. Skliznuli su na travu, potpuno zaboravljajući da nisu sami i da neko može da naiđe.

* * *

Vozili su se nazad u tišini. Kao da im je oboma bilo neprijatno zbog onoga što se desilo. Sada, kada je dejstvo vina i magija trenutka prošla, Sara se osećala glupo. Stefan je ćutao, ničim ne nagoveštavajući da li je ovo početak ili kraj… Ona se pravila da je ravnodušna, jer nije smela da dozvoli da oseti da joj je stalo. Rastali su se ispred kuće kao potpuni stranci. Nije joj poželeo ni laku noć.

Zatvorila se u sobu i zagnjurila glavu u jastuk, tiho režeći. Bila je užasno besna na njega, a na sebe još više.

* * *

Vrat je strašno boleo od ukočenog položaja u kome je slikala stojeći na vrhu skele. Gazda je nekoliko puta obišao i pohvalio njen rad. Dragan je bio pored nje, brinući se da je momci koji su radili na stolariji ne ometaju. Od Stefana nije bilo ni traga, kao da se trudio maksimalno da je izbegne posle onoga što se desilo u šumi. Susreti za vreme ručka i večere završavali su se razmenom pogleda i kratkim klimanjem glave. Odlučila je da se ponaša kao da joj nije stalo i da je to za nju bila beznačajna, besmislena avantura. Posvetila se slikanju i radila je dvadesetak sati kao mašina poslednja dva dana.

PageBreak

- Ne mogu više – protrljala je bolna ramena – Moram malo da se odmorim.

- Znam – klimnuo je Dragan – Hajde siđi, skuvaću kafu.

- Mmmm… - nasmešila se – To bi bilo divno.

Izneo je dve šolje iz kojih se širio opojan miris ispred kuće i pripalio cigaretu. Otpuhnuo je dim ka nebu i uzdahnuo.

- Nećeš da me pitaš gde je Stefan? – iznenada je rekao.

- Molim? – bila je zetečena – Zašto bi to mene zanimao?

- To ti meni reci? – nasmešio se – Čovek mojih godina ima veliko životno iskustvo i primećuje stvari …

- A šta si to primetio? – trudila se da deluje ravnodušno.

- Da ga tražiš pogledom čitav dan…

- Zašto misliš da njega tražim?

- Video sam kako se gledate… Kao pas i mačka u jednom trenutku, a onda kao dve mačke u februaru u drugom…

- Hahahahaha… - nasmejala se – Učinilo ti se…

- Ne bih rekao… - pogledao je u oči – Predamnom ne moraš da glumiš da si ravnodušna, neću nikome reći.

- Uh!! – uzdahnula je – Ni sama ne znam šta se događa… Potpuno sam zbunjena…

- Vidim – klimnuo je – Opusti se, sve će doći na svoje mesto.

- Valjda… Jedva čekam da završim posao i odem odavde…

- Ne treba bežati… – posavetovao je – A od sebe ionako ne možeš pobeći.

- Znam, ali biće mi lakše kada odem i budem daleko od njega. Nisam smela da dozvolim sebi da se tako opustim…

PageBreak

* * *

Ostala je poslednja u trpezariji i spremala se da krene kada se pojavio Stefan. Posmatrao je upravo onako kako je Dragan opisao. Gutao je očima dok joj je prilazio. Posmatrala ge je zbunjeno, dok joj se ogromna knedla pela u grlo. Razum joj je govorio da beži što dalje, ali svaka čestica u njenom telu je hrlila ka njemu. Zatomljujući želju, zarila je nokte u dlanove.

- Šta hoćeš? – procedila je kroz zube.

- Zar to nije očigledno – odvratio je prilazeći joj jako blizu i unoseći joj se u lice.

- Ostavi me na miru! – odmahnula je rukama.

Uhvatio je za ruke i polako ih stavio oko svog vrata.

- Zašto govoriš ono što ne misliš? – šaputao je.

- Otkud ti ta ideja!? – bunila se, ali sve slabije.

- Zato što znam da osećaš isto što i ja… - lagano je usnama doticao njen obraz.

- A šta ti osećaš? – mrmljala je, gubeći želju da se brani.

Nije bila sigurna šta je mrmljao dok je ljubio, ali više joj nije bilo ni važno. Gubila se u njegovom zagrljaju, svesna da ponavlja istu grešku, ali je nije bilo briga dok je bio tu i samo njen.

Ni sama nije znala kako i zašto mu je te noći nekoliko puta rekla da ga voli. Zaspala je u njegovom naručju ispunjena osećanjem potpunog blaženstva.

Nastavlja se...

Vesna Gavrilović