- Puževi napadaju salatu, kupusnjače, jagode i mlade rasade, ostavljajući rupe i sluzave tragove.
- Beli luk, crni luk, kadulja i ren svojim aromama odbijaju puževe i štite osetljive biljke.
- Kamena prašina stvara grubu površinu koju puževi teško prelaze, bez hemijskog opterećenja zemljišta.
Blage zime i vlažna proleća stvaraju idealne uslove za puževe u baštama, pa se sve više baštovana suočava sa problemom oštećenih leja, izgrizenog lišća i uništenih mladih biljaka.
Puževi su među najupornijim štetočinama jer se brzo razmnožavaju, dobro skrivaju i aktivni su u periodima kada biljke imaju najnježnije i najosetljivije listove. Njihova pojava povezana je sa povećanom vlagom u zemljištu i vazduhu, a bašte bogate organskim materijama, gustim zasadima i senovitim delovima savršeno su okruženje za njihov razvoj.
Najveće štete nastaju na povrtarskim kulturama poput salate, blitve, kupusnjača i jagoda, ali puževi napadaju i mlade rasade, ukrasno cveće i razne vrste začinskog bilja. Posebno su ugrožene biljke sa mekanim i sočnim listovima jer ih puževi lako grizu tokom noći. Posledice njihovog hranjenja izgledaju kao nepravilne rupe na lišću, ogoljene stabljike i sluzavi tragovi.
Puževi najviše vole vlagu pa su najaktivniji tokom kišnih perioda i u noćnim satima kada temperature padnu, a zemlja zadrži vlagu. Tokom dana skrivaju se kako bi izbegli sunce i isušivanje, pa se njihova brojnost često potcenjuje jer se veći deo populacije ne vidi.
Način zalivanja
Kada zalivate baštu uveče, zemlja ostaje mokra tokom cele noći, što puževima omogućava nesmetano kretanje i hranjenje. Preporučuje se jutarnje zalivanje kako bi se površina zemlje tokom dana osušila. Suvlja zemlja otežava puževima kretanje i smanjuje njihovu aktivnost.
Treba izbegavati agresivna hemijska sredstva. Postoje prirodnije metode zaštite koje ne ugrožavaju okolinu, korisne insekte ni kvalitet zemljišta – kombinacija preventivnih mera, prirodnih prepreka i redovnog praćenja stanja u bašti. Puževe je mnogo lakše držati pod kontrolom kada se reaguje na vreme, pre nego što se prekomerno razmnože.
Biljke koje prirodno odbijaju puževe
Puževi ne podnose intenzivne mirise belog i crnog luka, pa se ove vrste sade kao prirodna zaštita. Sličan efekat imaju kadulja, kim i ren. Aromatične biljke mogu se rasporediti između osetljivijih kultura ili koristiti kao prirodni malč.
Jedna od najstarijih metoda je ručno sakupljanje puževa. Najbolje rezultate daje u večernjim satima ili rano ujutru kada su puževi aktivni. Iako zahteva više vremena, ova metoda omogućava smanjenje populacije bez upotrebe hemikalija. Mnogi postavljaju i jednostavne zamke, najpoznatije su posude sa pivom ukopane u zemlju. Miris piva privlači puževe koji upadaju u posudu i ne mogu da izađu.
Prirodne barijere bez hemije
Sve veću popularnost imaju ekološki preparati na bazi prirodnih materijala. Ističu se proizvodi od kamene prašine dobijene mlevenjem vulkanskih stena. Kada se rasporede oko biljaka, stvaraju suvu i grubu barijeru preko koje puževi teško prelaze. Oštri rubovi oštećuju njihovo osetljivo stopalo, a kontakt sa prašinom uzrokuje isušivanje tela. Takva zaštita deluje mehanički, bez otrova, pa ne šteti zemljištu ni drugim organizmima u bašti.
Ova metoda posebno je korisna kod osetljivih kultura kao što su salata i jagode jer pruža fizičku zaštitu bez hemijskog opterećenja zemljišta. Prirodni materijali se pritom postepeno razgrađuju i ne ostavljaju štetne ostatke.
Za najbolji efekat ekološki preparati primenjuju se u večernjim satima nakon zalivanja, u obliku zaštitne trake oko leja ili pojedinačnih biljaka. Nakon jače kiše, zaštitu je potrebno obnoviti jer vlaga smanjuje efikasnost pojedinih materijala. Kombinacija više metoda daje najbolje rezultate – pravilno zalivanje, sadnja biljaka koje odbijaju puževe, ručno sakupljanje i postavljanje prirodnih barijera zajedno stvaraju uslove u kojima se njihova brojnost može značajno smanjiti.
BONUS VIDEO:
Tekst: Slobodna Dalmacija / Lepa&Srećna