Beogradski parkovi, posebno oni u najužem gradskom tkivu, nalaze se na najlepšim lokacijama sa kojih se Grad sagledava u posebnom svetlu. Nastanak i razvoj mnogih parkova, a pre svega onih najznačajnih - Kalemegadan, Tašmajdan, Topčider, Akademski park, Pionirski park, predstavljaju više nego dovoljan razlog da se prikažu svetu i sačuvaju kao deo nacionalne, političke i kulturne istorije, ne samo Beograda, već i Srbije.

Kada je u pitanju broj parkova po opštinama, najviše ih ima na Savskom vencu-10, Paliluli-8, Starom gradu i Novom Beogradu -7. Međutim, iako se ne može pohvaliti sa najvećim brojem parkova, najveće površine pod parkovima su na Novom Beogradu (112,6 hektara).

Gradski parkovi su mesta koja predstavljaju oaze mira, antistresa, igre i rekreacije. Oni imaju svoju ulogu u očuvanju životne sredine tako što eliminišu ugljen-dioksid iz atmosfere i smanjuju buku koju stvara saobraćaj.

Sa svojim raznovrsnim drvećem i drugim biljkama, sa vodenim površinama koje su najčešći prateći element, oni imaju i estetsku dimenziju. Bogato uređeno i lepo ukupno zelenilo u parkovima najneposrednije utiče na izgled grada, oplemenjuje dušu, čini uslove života zdravijim.

“Ljubav na prvi pogled“ između jednog grada i putnika namernika, kao i njegovih stalnih žitelja, često u mnogome zavisi od gradskih parkova i svih onih malih „zelenih dragulja“.

Zato i ne čudi što najveći broj ljudi ima pozitivan odnos prema tom čudesnom zelenom svetu. Zelene površine parkova mogu biti i zaštita u odvajanju rezidencialnih od industrijskih zona.