Mitrovske, Mitrovdanske ili jesenje zadušnice posvećene mrtvima padaju uoči praznika Svetog Dimitrija Solunskog. Praznuju se uvek u subotu, jer je u bogosluženjima subota dan za pomen svim mučenicima i upokojenima.

PROČITAJTE JOŠ: MITROVSKE ZADUŠNICE: Koje običaje poštuju pravoslavci i šta se ne radi na groblju

Prema predanju uvreženom u našem narodu, tog dana treba izaći na groblje pre podne. U duhu crkve je da se tog dana na groblje iznose samo žito, vino i sveća. Sve drugo nije potrebno, neophodno, ni pravoslavno. Obilno iznošenje različitih jela i pića, nije naš običaj, a po svemu sudeći, zadržan je još iz paganskih vremena.

Prema narodnom verovanju, sveća upaljena na zadušnicu više vredi od svih sveća upaljenih pokojnicima tokom godine. Kako beleži etnolog Mile Nedeljković, u istočnoj Srbiji se čak veruje da sveća zapaljena na ovaj dan gori do sledećih zadušnica, i da bi, ako im se ne upali sveća, mrtvi godinu dana bili u mraku.

Verovanje vezano za mitrovske zadušnice kod naših se predaka zvalo i zatvorene zadušnice, jer su o tom danu bili zatvarani grobovi. Naime, kako beleži Nedeljković, grobove je o letnjim zadušnicama otvorio sveti Petar, a on ih sada i zatvara. Verovatno najinteresantniji detalj je da smo mitrovske zadušnice preuzeli od Ruske pravoslavne crkve.

PROČITAJTE JOŠ: KAKO TREBA DA SE MOLIMO NA ZADUŠNICE: zašto je važno da se molimo za naše preminule i mislimo na njih

Praznik je ustanovljen posle pobede Dimitrija Donskog na Kulikovskom polju 8. septembra 1380. godine. One su nastale kao spomen izginulim vojnicima u toj bici, a u našem narodu je ovaj dan dobio najširu namenu u kultu mrtvih. U Srbiji je običaj da se za svakog muškog pokojnika priprema mali hleb – baburica u obliku ravnokrakog krsta, a za ženski rod okrugao, bez krakova. Oba imaju utisnuto “slovo” (poskuricu) od drvenog pečata.

Običaj je u narodu da se ο zadušnicama, kao i ο parastosima, iznose mnoga jela koja treba da se razdele sirotinji i uopšte svima koji se tu zateknu, za pokoj duše umrloga.

Pošto je to dan kada se posebno obraća pažnja na deljenje milostinje, obavezno se svakom prosijaku koga sretnemo, udeli milostinja i da deo hrane koju smo poneli sa sobom.

Tekst: Martina

Izvor: Opanak