Komercijalni nazivi boja su disperzivne boje, lateks boje ili akrilne boje. Materijal za krečenje treba da zadovolji zahteve koji se svode na dve osnovne kategorije:

  • estetski zahtevi (izgled završno obrađenih zidova i plafona) i
  • funkcionalni zahtevi (ponašanje završno obrađenih zidova u procesu eksploatacije).

Pojedinačni materijali za obradu zidova i plafona su deo sistema koji se sastoji od materijala za neutralisanje i impregnaciju podloge (prajmeri), za uklanjanje nepoželjnih sastojaka na podlozi (mrlje, gljivice i sl.), za gletovanje podloge i završno bojenje površina. Svi ovi materijali treba da su kompatibilni i da se na projektu primenjuju u skladu sa preporukama proizvođača.

Nijedan od primenjenih materijala ne sme da sadrži štetne sastojke za ljude koji izvode radove ili će boraviti u prostorijama koje se obrađuju, kao i štetne sastojke za okolinu i to:

  • dozvoljena količina olova je 0.05% (mereno od mase koja ne isparava);
  • nije dozvoljeno da materijali sadrže cink-hromat ili stroncijum-hromat;
  • materijali ne smeju da sadrže azbest;
  • materijali ne smeju da sadrže živu;
  • materijali ne smeju da sadrže supstance iz grupa A1 i A2 karcinogenih supstanci;
  • materijali ne smeju da sadrže VOC ("volatile organic compounds") sastojke.

Voda za razređivanje svih materijala mora biti čista i bez štetnih primesa.

Pre početka radova na ovoj poziciji sistem materijala za obradu zidova i plafona i metod izvođenja radova treba da bude odobren od predstavnika investitora (nadzora), projektanta, izvođača i isporučioca materijala. Toniranje boje obavezno treba da je mašinsko.

Sjajnost obojene površine treba da je, izražena u skladu sa standardom EN ISO 2813: mat (“matt”) ili potpuno mat (“dead-matt”).

Struktura boje iskazana najvećom veličinom zrna u sastavu boje (granulacija), izražena po standardima EN 21524 i ISO 787-7 treba da je fina (veličina zrna do 100µm).

Svi materijali treba da dobro prianjaju na podlogu. Primenjeni sistem (podloga - glet - završna boja) treba da obrazuje paropropusnu strukturu. Ton boje treba da je postojan i da se ne menja pod uticajem svetlosti.

Primenjeni materijali moraju da budu takvi da je u toku eksploatacije objekta moguće ponovno bojenje površina (barem) istim materijalom.

Obojene površine treba da su otporne prema "vlažnom ribanju", u skladu sa standardom ISO 11998 (klasifikacija po gubitku u debljini sloja posle određenog broja ribanja), u klasi:

- najmanje klasa 2 (≥5µm i <20µm pri="" 200="" ponavljanja)="" -="" za="" zidove="" prostora="" gde="" je="" veća="" mogućnost="" prljanja,="" kao="" što="" su="" holovi,="" stepeništa,="" kafei="" i="" sl.="">

- najmanje klasa 3 (≥20µm i <70µm pri="" 200="" ponavljanja)="" -="" za="" zidove="" prostorija="" gde="" je="" manja="" opasnost="" da="" dođe="" do="" prljanja,="" kao="" što="" su="" sobe,="" kancelarije="" i="" sl.="">

- najmanje klasa 4 (<70µm pri="" 40="" ponavljanja)="" -="" za="" plafone="">

Završni sloj, boja, treba da je elastičan tako da pokriva pukotine veličine do 0,5mm.

Tekst i izvor: Siniša Vučković