Vespa je jedan od najupečatljivijih simbola posleratne italijanske privredne obnove. Italijani, koji su bez premca kada je posredi dizajn, jedva su čekali da se sa ubojitog oružja prebace na hedonizam. Dizajner koji je dobio zadatak da oblikuje novo prevozno sredstvo za ličnu upotrebu, ekonomično, lepo i moderno, u svom radu je koristio iskustva koja je stekao radeći u industriji motora i helikoptera. Monolitni dizajn vespe bio je potpuno specifičan, revolucionaran. Motor je bio sakriven, točkovi polupokiveni, blatobran dopunjen efektnim, nezaobilaznim reflektorom za osvetljavanje puta. U celini, vespa je delovala i opasno i nežno, aerodinamične strukture i vitka, poput ogromnog insekta! 

Prvi primerci bili su tamnocrvene boje, a kasnije je usvojen standardni model metaliksive. Mladi su od vespe odmah napravili neku vrstu statusnog simbola svoje generacije, a filmovi su sve češće imali scene na kojima mladić i devojka slobodno i srećno jure gradom. Ali ceo svet će upoznati vespu kada je poznati holivudski reditelj Bili Vajlder odlučio da joj poveri jednu od glavnih uloga u svom filmu iz 1953. godine, „Praznik u Rimu”, sa Gregorijem Pekom i Odri Hepbern. Zgodni novinar na vespi pokazuje ljupkoj princezi, prerušenoj u običnu devojku, koja ga čvrsto drži oko struka, neodoljive čari italijanske prestonice. I više nego dovoljno za mit i slavu! 

Uspeh vespe na tržištu prevazišao je sva očekivanja. Godine 1946. fabrika je proizvodila oko 10 vespi na dan, a ranih 50-ih s proizvodne trake je silazilo više od 500 komada dnevno! 

Koradino d'Askanio (1891-1981)

Dizajner vespe bio je glavni inženjer u firmi „Piaggio”. Njegova specijalnost bili su helikopteri i avionski motori koje je fabrika proizvodila još od 1915. godine. Po završetku Drugog svetskog rata Italija je, kao i najveći broj drugih evropskih država, bila suočena s krizom u brojnim domenima privrede, među kojima je i industrija transportnih sredstava. Velike italijanske fabrike automobila bile su u toku rata prinuđene da transformišu proizvodne programe i pogone za vojne potrebe. Posle rata ostatak proizvoda pretvoren je u otpad, koji je istovremeno moguće preurediti u nešto novo. Veliko posleratno siromaštvo upućivalo je na štednju goriva i skromnost. Fabrika „Piaggio” je za vreme rata bila teško oštećena prilikom bombardovanja. Njen vlasnik Enriko Pjađo doneo je odluku da obnovi fabriku, razvije novu proizvodnju i zaposli radnike. Glavnom inženjeru Koradinu d' Askaniju poverio je zadatak: dizajnirati personalno prevozno sredstvo, koje će biti pouzdano, jeftino, sigurno, lako za korišćenje i još lakše za održavanje. I, naravno, lepo i moderno, privlačno i dopadljivo, naročito za mlade. Dizajner je prihvatio izazov. Tako se rodila - vespa. 

Marijana Milosavljević,
dipl. istoričarka umetnosti 

LepaiSrecna Prvo tamnocrvena, a onda metaliksiva, nova "lepotica" italijanskih ulica postala je nezaboravni simbol sreće šezdesetih godina prošlog veka. "Princeza" vespa!