Gerit Tomas Ritveld (Gerrit Thomas Rietveld) rodio se 1888. godine u Utrehtu u Holandiji. Kada mu je bilo 11 godina, napustio je školu da bi radio u očevoj stolarskoj radionici. Potom je učio zanat za brušenje dijamanata. Studirao je arhitekturu u večernjoj školi kod P. J. Klarhamera (P.J. Klaarhamer). Ritveld je pripadao avangardnom pokretu De Stijl, čiji su članovi bili Mondrijan, Van Desburg... Od 1931. godine radio je kao nezavisni arhitekta u Holandiji, Nemačkoj, Austriji, Italiji, SAD, Francuskoj i Belgiji. Projektovao je razne zgrade, paviljone, fabriku... Od 1942. do 1958. predaje na Akademiji lepih umetnosti u Roterdamu i Hagu, potom u Arnhemu i Amsterdamu.

Odvajanje od tradicije

Još kao pomoćnik svoga oca u stolarskoj radionici mladi Ritveld projektovao je nameštaj koji je bio nespojiv s modom onog vremena i izrađivao neobične planove koji su otkrivali njegovu istraživačku prirodu u području materijala i konstrukcije nameštaja. U vreme Prvog svetskog rata, definitivno se odvojio od starog načina shvatanja uređenja.

Najbolji i najizrazitiji primer takvog stava bila je njegova čuvena crveno-plava stolica iz 1917. godine, kojom je on stao rame uz rame uz najuglednije umetnike onog vremena. Za ovu stolicu karakteristične su tri osnovne grupe elemenata, koje predstavljaju suštinu konstrukcije. To su vidljivi drveni nosači kvadratnog preseka, obojeni crno sa žutim završecima, zatim dve drvene površine, sedište u plavoj i naslon u crvenoj boji i naposletku konstrukcija povezana nevidljvim drvenim tiplovima.

Stolica je konstruisana tako da je svaki od tih elemenata deo za sebe, ali se svi oni ipak ponašaju kao celina, kao dobro izbalansirana kompozicija, koja podjednako uspešno fuknkcioniše i horizontalnom i u vertikalnom smislu. Neutralna crna dobro pristaje uz snažne boje, kao što su žuta, crvena i plava.
Masivni, teži drveni elementi takođe se usklađuju s lakšim, ali velikim površinama sedišta i naslona. To je potvrda da je crveno-plava stolica uspešno položila ispit, i to u pogledu konstrukcije, funkcije i estetike.

Jasno je da je Ritveld želeo da projektuje nameštaj za masovnu, industrijsku proizvodnju, koji neće biti skup, već dostupan širokom krugu kupaca. Osim toga, cilj mu je bio i spasavanje industrijskog radnika od monotonije rada na traci.
„Želeo sam stolicu najelementarnijih oblika, koja će biti skladna u pogledu konstrukcije i materijala, tako da nijedan njen element ne bude superioran u odnosu na drugi“, objasnio je autor.

Likovni krug

U istom stilu projektovao je i ormarić-bife sa sličnim karakteristikama, ali on nije pobudio toliku pažnju zato što je za dizajnera stolica daleko teži problem od bilo kog ormarskog elementa. U likovnom pogledu crveno-plava stolica ima sve karakteristike pokreta De Stijl i mnogi pogrešno smatraju da ju je projektaovao pod utiskom slika Pita Mondrijana, jer je nastala pre Mondrijanovih zrelih radova.

Skulpturalno nadahnuće

Čuvena „Zig Zag“ stolica je još jedan Ritveldov istorijski komad. Ovim eksperimentisanjem dizajner je želeo da problem pojednostavi do krajnosti, i to pomoću horizontalnih, vertikalnih i dijagonalnih ravnih površina. Model je ručno izrađen od panel ploče i preteča je kasnijih stolica, izrađenih iz jednog komada. U Ritveldovo vreme ova stolica je predstavljala revoluciju u shvatanju nameštaja za sedenje. Neki su ga nazivali dečjom igračkom, drugi skulpturom, ali je bio kamen-meaš jednog stila.

Arh. Radmila Milosavljević