Drvo, metal, koža - od tri vrste materijala potpuno različitih svojstava ostvarena je izuzetno lepa, udobna i moderna stolica za savremeni enterijer u modernistickom maniru.

Dizajner stolice je koristio različite materijale da bi ostvario harmoničnu kompoziciju kao što muzičar koristi note. Iako dizajn ne spada u kategoriju umetnost radi umetnosti, ovaj dizajn ima sve atribute autentičnog umetničkog oblikovanja.

Jedna stolica - jedan akord, grupa stolica - čitava simfonija. Stoga nije čudno što grupa od osam stolica „PK 11” Paula Kjaerholma iz 1957. godine danas na tržištu vredi više od 30.000 evra. Dizajner je uistinu maestro, a pripada plejadi danskih stvaralaca koji su dizajn shvatali veoma ozbiljno i oblikovanju predmeta prilazili s najvećim mogućim znanjem, poštovanjem, osećajnošću i posvećenošcu.

Konstrukcija stolice izrađena je od solidnog metala i po svim matematičkim principima koji obezbeđuju stabilnost pri korišćenju. Veze između delova su veoma sigurne, pouzdane i jake, a istovremeno suptilne i gotovo neprimetne. Na ram je postavljeno sedište presvučeno kožom, takođe diskretne građe i nepretencioznog oblika. Čovečje telo na stolici kao da je zagrljeno polukružnim drvenim leđnim naslonom, koji sa obe bočne strane spontano prelazi u rukonaslone.

Sivi metal mat obrade, crna sjajna koža i crvenkasto ružino drvo doprinose opštoj harmoniji dizajnirane kompozicije. Stolica je laka i jaka. Kada je reč o nameštaju za sedenje, te dve karakteristike veoma je teško uskladiti a da pri tom ne budu suprotstavljene jedna drugoj. Obično stolica, ako je laka, onda nije jaka, i obratno. Dizajner je uspeo da uz pomoć ogromnog talenta i nešto malo sreće postigne taj zadati cilj.

Danski dizajner, rođen u Kopenhagenu, završio je školu umetnosti i zanata u rodnom gradu i na toj istoj školi bio profesor u periodu od 1952. do 1956. Projektovao je nameštaj za najvece danske firme, koje su tih godina bile poznate širom sveta po svom dobrom dizajnu i kvalitetu.

Bio je majstor u kombinovanju različitih materijala, što u njegovom slučaju nije bilo samo sebi cilj, vec je bilo u službi funkcionalnosti i estetike. To su ujedno bili i elementarni principi modernističkog stila ne samo u industrijskom dizajnu već i u arhitekturi i enterijeru. Pored drveta, metala i kože, omiljeni materijali bili su mu mermer, trska i fiberglas. Sledio je koncepciju Korbizijea i grupe okupljene oko njegovih stavova i ideja, i to dopunjavao specifičnim danskim smislom za estetiku u okviru funkcionalnog dizajna. Perfekcija izrade za njega je imala istu težinu kao i estetika, što je ujedno bila i najvažnija karakteristika danskog dizajna toga vremena 

Marijana Milosavljević,
dipl. istoričar umetnosti