Šta treba znati o vinu na Dan zaljubljenih? Spajanja mogu biti lepa, lepša i – nezgodna. Spajanje Dana zaljubljenih tj. Valentinova i vinarske slave Svetog Trifuna ili Trifunja u isti datum na prvi pogled može imati samo pozitivne konotacije. Jer šta osim vina (bombonjere, cveća, pa i prstena) može jasnije opisati vaše namere voljeno(m)j? Ovaj se dan ili veče svakako mora proslaviti, a ukoliko ste vinoljubac, svečanost je to na kvadrat. Ipak, opreznosti nikad nije dovoljno. Šta ukoliko je ona (on) vrstan poznavalac ili, još gore, totalni vinski neznalica?

E, onda može postati malo – nezgodno. I zato, evo par osnovnih saveta:

Za one koji se reše da voljenu osobu obraduju bocom vina, možda je dovoljno dati samo par napomena. Direktno upućivanje na zemlju porekla, region, proizvođača ili etiketu potrajalo bi, pa bar do leta, i zato eventualno pravo rešenje potražite u ovim direkcijama:

Ako je vino poklonjeno sa „namerom”, posebnu pažnju treba obratiti na sitnice. Uz blondinu ide bela klasika, traminac, šardone, sovinjon, sivi pino. Može i barikirano ako je dama sklona melanholiji. Ali zamislite da vatrenoj crnki ponudite rizling, pa još sa kiselom! Moguće je da i dužina kose u nekoj krajnjoj instanci određuje sortu, pa bi damama sklonim kraćoj frizuri pre poklonili tempraniljo ili vranac, nego pino noar ili čak i dobar kaberne. Ali to ne znači da će brineta ili riđkasta lepotica pasti na roze. Nipošto. Roze možda nije pravo vino da se poklanja. On se naručuje u restoranu, ili se nosi u tajnoj pregradi aktn-tašne, za svaku priliku. Samo da se malo rashladi... Takođe, sumnjamo da će mnogo njih kupiti šampanjac ovih dana u Srbiji. U svakom slučaju, vino se kupuje kao poklon, a šampanjac krije i čuva za „posle”. Pa i tu je izbor prilično sužen (u Srbiji) na Moet ili Dom (čast ostalima).

Ukoliko je vino NJEMU namenjeno, obavezno kupite ono što on svaki put naruči u restoranu, bez obzira na cenu. Mužjak, ljubitelj stonog vina neće shvatiti komplikovanu etiketu ni kad mu je lupom podnesete pod nos, dok će znalac biti oduševljen vašom pronicljivošću.

Iako ćete veče posvetiti voljenoj osobi ili onoj koja će to tek postati i to prekriveni, čini se, zvezdanim februarskim nebom, a sve pod patronatom svetih Valentina i Trifuna, u čitavu priču morate uključiti sopstveno zdravo rasuđivanje, pa i mali plan, ako treba. Vino može predstavljati važan aspekt doživljaja ali ga nipošto ne treba (ove večeri) idealizovati. Znači, kako bi se u potpunosti posvetili osećanjima, hedonizmu i atmosferi,  nemojte gnjaviti partnera procentima alkohola, apelacijama i sličnim stvarima. Nemojte da se pravite važni, već se fokusirajte na to da o izabranom vinu kažerte 2-3 stvari, na primer: odakle potiče, ko ga pravi kod nas, ko u svetu, zašto ste izabrali baš to vino, kakve arome i ukuse postiže... Jednostavno, budite osnovni znalac i nežni edukator, a ukoliko ovaj tekst čitate baš danas, i nemate vremena da tražite po enciklopedijama, onda nabrzaka pročitajte ovih par crtica.

- Rizling je belo vino poreklom iz Nemačke. Po stilu ide od suvog do slatkog vina, aromatski najčešće podseća na voćne note, jabuke, kruške, breskve ili cveća. Obara finim kiselinama čak i uz jaka srpska jela, ali i kolače, a ako i vi želite da je oborite s nogu vašim znanjem, tražite od konobara rizling koji ima mineralne note. Jeste skuplji, ali dobro zvuči.

-Šardone je bela igra na sigurno. Pogotovo uz pastu, pizzu, rečnu ribu. Bio barikiran i pun vanilica, ili ne, šardone vuče na neke daleke obale i tople tropske noći gde ananasi i citrusi šire svoje strasti na sve strane. Barikirani šardone, neka starija berba, idealan je da se u njega kapne pravi biser, naravno ukoliko vaša dama nosi bundu ili jako brendiranu garderobu i štikle do plafona.

- Pino sjajno zvuči, a beli je kao vino daleko razumljiviji od crvenog (noir). Ipak i tu se možete značajno „iskazati” jer postoji više varijanti. Pino blan, pino munie (meunier), sivi pino. Sivi pino ili pino gris je dosta tamniji od drugih belih sorti (mada je italijanska varijanta pino griđo često sasvim bleda!). Dobar pino dolazi iz Alzasa, Nemačke, Italije pa i Kalifornije. Ali ni jagodinski nije ništa manje dobar. U svakom slučaju uz dimljenu pastrmku je isto što i kavijar na tostu.

- Želite nešto belo a specijalno? Totalno iznenađenje? Srpske sorte morava, sila, neoplanta, bez po muke izazvaće priliv adrenalina i vratiti vam veru u potencijale koji nas okružuju.

- Pinot noir, crveni put kojim se ređe ide. U navali dobrih i proverenih kaberne sovinjona, širaza ili merloa, svetliji po boji pino noar se kuje u zvezde kao sorta vrhunskih poznavalaca vina. Zagonetan je, komplikovan, problematičan i nećete ga lako upariti sa hranom, ali baš takav će njemu ili njoj, poznavaocu, odmah nagovestiti da ovaj susret nije za samo jedno veče. Najbolje da odmah, uz arome bobica, zemlje i drvenastih vlakana, sa predjela pređete na kovanje planova za budućnost (zagonetnu, komplikovanu i problematičnu, kao život).

- Sira ili kako ga u Australiji (i Srbiji) zovu širaz, je prava prilika da razvežete jezik. Gusti crveni vinski sok jakih tanina i ukusa zaviće svaku vašu priču u svilu i kadifu dok se ustima razlivaju arome bobičastog voća, jagoda, začina, slatke paprike, pršuta, katrana ili mirisa spaljenih guma na trkama Formule 1. Dve avio karte za  safari u Africi jedina su kap koja može dopuniti čašu dobrog širaza.

- Prokupac. Naše, a stvarno najbolje. Zaista, ova domaća sorta krupnim koracima gazi na vinskoj lestvici velikana. Potražite onaj iz centralne Srbije, najčešće Župe i dobićete čašu nečega što će ostaviti trag, kako na belini košulje, usnama, tako i u sećanju. A za uparivanje sa hranom ne brinite, elegancija tanina i vesele kiseline pogoduju od početka do kraja večere.

- Usta puna poljubaca. Neka vina jednostavno pripremaju usne za poljubac. Naravno, ne na taj način što kiselinama skupljaju, već što bogatim taninima, aromama i strukturom prosto namagnetišu usne i zahtevaju brzo oslobađanje prikupljene energije koja dolazi iz srca suncem dugo prljene bobice. Takve su sorte tempraniljo, sanđoveze, nebiolo (barolo i barbaresko) i naravno vranac. Strast, boja, završnica za vrhunski finiš ove večeri.

- Na domaćem terenu. Ukoliko voljena osoba dolazi kod vas možete je impresionirati uparivanjem vina i hrane. Za početak dovoljno je imati i dve etikete, najčešće jednu belu i jednu crvenu. Obično se bela služi prva i uz predjelo, a crvena uz glavno jelo. Ali ako hrana ne zahteva drugačije, obe etikete mogu biti bele (ili crvene), s tim da se dosta međusobno razlikuju. Koja bi inače bila svrha osim da popunite krvne sudove alkoholom. Ako ipak imate dve etikete, pravila su jednostavna, služi se belo vino pre crvenog, lako pre teškog vina, suvo pre slatkog i naravno ono jednostavno (jeftino) pre složenog (skupog). Penušavac naravno, može na početku, a može i na kraju.

Ako pak idete na slavu

Ukoliko ovog dana prevagne slavski kolač nad romantikom, kod kupovine vina predlažemo generacijsku formulu. Nije komplikovano:

Mlađima ide i rizling, ili ove naše lepe autohtone sorte. Damama, pogotovo maturiranim, ja bih poklonio nešto muskatno. Tu nema greške. A zrelašima - zrelo. Čukundeda se bolje oseti kad mu uručiš kaberne i kažeš: „Ovaj može da odstoji bar dve - tri decenije, pa da ga otvoriš u zdravlje”.

Izvor: Vino