Svake godine, 11. septembra po novom kalendaru, Srpska pravoslavna crkva obeležava Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja. Na ovaj dan je ubijen prethodnik Isusa Hrista, poznat i kao Jovan Preteča, koji je, pošto je krstio Isusa u Svetoj reci Jordan, postao Sveti Jovan Krstitelj.
Vernici 11. septembra poste strogo na vodi i dan provode u molitvama. Po narodnom verovanju, na Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja ne bi trebalo jesti ni piti ništa što je crvene boje, u znak poštovanja prema nevino prolivnoj krvi velikog proroka, kojeg su krasili poštenje, moralna čistota i pokajanje.
Veruje se i da svakoga ko se ogluši o post na ovaj dan u narednih godinu dana zaobilazi pravda, te da će zbog nepoštovanja Svetog Jovana Krstitelja biti na meti nepoštenih.
Sveti Jovan Krstitelj stradao je upravo zbog spremnosti da se suoči sa nepravdom i nemoralom i da o tome javno govori. Jevanđelje propoveda da je ubijen po nalogu Iroda Antipe, cara Galileje, koji je živeo sa Irodijadom – ženom svog još uvek živog brata Filipa.
Antipa ga je najpre utamničio, verujući da će na taj način uspeti da slomi njegov duh i spreči da ga Sveti Jovan javno osuđuje.
Ali, Irodijada je imala drugačije planove. Etiketirana kao preljubnica, čekala je pogodan trenutak da se osveti. Na dan proslave rođendana Iroda Antipe poslala je svoju kćerku Salomu da pleše pred očuhom.
Posle "Sedam velova", čuvenog plesa koji je Saloma izvela, pijani vladar obećao je da će joj ispuniti svaku želju. Na nagovor majke, ona je zatražila poseban poklon – glavu Svetog Jovana Krstitelja na tacni.
Irod Antipa joj je uslišio želju. Te noći veliki prorok je ubijen, a njegova glava prineta je Salomi kao dar za nezaboravan ples.
Iako je dobila ono što je priželjkivala, Irodijada je najpre nožem izbola jezik proroka, a zatim je, u strahu da će svetac vaskrsnuti, insistirala da njegova glava bude sahranjena odvojeno od tela.
Po predanju, glavu su bacili na nečisto mesto na Irodovom imanju. Međutim, Sveta Jovana Mironosica, supruga dvorjanina cara Galileje, otkopala je glavu, spustila je u ćup i pokopala na Maslinskoj gori, takođe na Irodovom imanju.
Sledbenici Svetog Jovana pohranili su njegovo telo sedamdesetak kilometara od Jerusalima, dok je odrubljena glava ostala na Maslinskoj gori.
Kad je bogati vlastelin Inokentije odlučio da se zamonaši i da podigne sebi keliju, kupio je imanje Iroda Antipe. Kopajući, naišao je na posudu sa glavom Svetog Jovana Krstitelja.
Celivao ju je i vratio na isto mesto, a potom podigao crkvu koja je kasnije opustela. Danas se na tom mestu nalazi paraklis prvog obretenja (pronalaska) glave Svetog Jovana. Svetinju održavaju ruske monahinje s velikom ljubavlju, trudeći se da paraklis, iako mali, hodočasnicima pruži duhovno iskustvo jednako onom u manastiru Vaznesenja visok 64 metra, koji dominira panoramom Maslinske gore.
Paraklis prvog obretenja glave Svetog Jovana deli portu sa impozantnom "ruskom svećom", kako se kolokvijalno naziva manastir Vaznesenja – najviša verska građevina na Maslinskoj gori.
Centralno mesto u paraklisu zauzima udubljenje u podu, gde se hodočasnici saginju i spuštaju glavu, moleći se za oprost grehova.
Prvo obretenje glave crkva obeležava 9. marta. Na isti dan obeležava se i drugo obretenje, koje je usledilo gotovo četiri veka kasnije.
Po predanju, dvojica monaha usnila su Svetog Jovana, koji im je otkrio gde se nalazi njegova glava. Otkopali su je, ali je nisu čuvali kako dolikuje, već su je dali grnčaru koji ju je brižljivo čuvao. Pred smrt, grnčar je glavu predao svojoj sestri, a zatim je relikvija dospela do monaha Evstratija, koji ju je pohranio u pećini.
Kaže se da je Božjom promišlju upravo pored pećine iguman Markelo podigao manastir. Njemu se Sveti Jovan javio u snu i otkrio gde se nalazi glava.
Relikvija je potom preneta u Carigrad, zatim u Kapadokiju, gde je ostala do 850. godine. Po predanju, carigradski patrijarh Ignjatije usnio je Svetog Jovana i dobio uputstvo gde da potraži relikviju. Ubrzo je glava vraćena u Carigrad.
Za vreme vladavine cara Konstantina IX Monomaha, relikvija je, veruje se, podeljena na više delova. Kao mesta gde se čuvaju pominju se Damask, Rim, Amjen, Sveta Gora, Nagorno Karabah i Nemačka.
Ipak, za vernike je najvažnije duhovno nasleđe Svetog Jovana Krstitelja – poštenje, moral i borba za istinu. On se poštuje kao svetac i mučenik i u hrišćanstvu i u islamu, gde je poznat kao prorok Jahja, sin Zaharijev.
Izvor: Blic / Lepa&Srećna / Jasmina Glišić