Tog 2. marta davne 1998. godine ceo svet je čuo za ime Nataše Kampuš, desetogodišnje devojčice koja je tog ponedeljka prvi put sama otišla u školu, ali tamo nije stigla. Od tada joj se izgubio svaki trag. 

Uznemirena majka pozvala je policiju i prijavila nestanak ćerke. Policija je odmah započela potragu, sumnjajući na otmicu, a onda je jedan dečak iz Natašine iz škole koju je i Nataša pohađala rekao kako je video da je jedna devojčica silom uvučena u beli kombi. Policija je zaustavila i pretresla svako vozilo koje je odgovaralo opisu, kao i druge tragove koji su se pojavljivali, ali od Nataše nije bilo ni traga ni glasa. Strašna je činjenica koja će se kasnije otkriti - njen otmičar Volfgang Priklopil bio je među prvim osumnjičenima jer je imao opisano vozilo, ali ga je policija gotovo odmah oslobodila sumnje. Tada je imao 35 godina, izgledao je i ponašao se fino, radio kao tehničar za telekomunikacije. Nikome nije izgledao kao čudovište koje je bio.

Nataša je bila jedna od previše devojčica koje su tih godina otete na ulicama Beča. Ipak, svi su se i dalje nadali da će je pronaći. Niko nije slutio da će ostati zatočena punih 8 godina. Tačno 3.096 dana, Nataša je sanjala slobodu, dok je na sve moguće načine smirivala ludilo svog otmičara i pokušavala da preživi.

natasa kampus (5).jpg
Profimedia Fotografija male Nataše Kampuš

Priklopil je odveo Natašu u Strashov, mirno mesto udaljeno oko 25 kilometara od Beča. Smestio ju je u malu, zvučno izolovanu sobu bez prozora u podrumu, koju je pažljivo osmislio za svoju buduću robinju. Sobica je toliko dobro sakrivena da je potrebno čak sat vremena da se uđe unutra! Tajni podrum bio je zaštićen i čeličnim vratima.

Veruje se da je Nataša preživela zatočeništvo jer je nesvesno pribegla psihološkoj regresiji. Prve noći tražila je od otmičara da je pokrije i poljubi za laku noć. On joj je čitao priče za laku noć i donosio joj poklone i grickalice. Vremenom, ti pokloni su postali detalji poput selotejpa ili tečnosti za ispiranje usta, ali Nataša mu je bila zahvalna.

Nataša je kasnije pričala kako je bila svesna da to što joj se događa nije normalno, ali i da je bila sposobna da racionalizuje celu situaciju.

"Kada me je kupao, zamišljala sam da sam u spa centru. Kada mi je davao nešto da jedem, zamišljala sam da je on džentlmen i da sve to radi da bi mi udovoljio. Da on mene služi. Smatrala sam da je ponižavajuće biti u tom položaju", rekla je Nataša. 

Ipak, nije sve što je Priklopil radio bilo naivno i bezazleno. Ubeđivao je Natašu kako je on egipatski bog i zahtevao od nje da ga zove Maestro ili Gospodaru. Kako je rasla i počinjala da pruža otpor, otmičar ju je tukao i po 200 puta nedeljno, ostavljao bez hrane, terao je da čisti kuću polugola i držao je zaključanu u mraku.

natasa kampus (4).jpg
Profimedia Kuća Volfganga Priklopila u kojoj je držao Natašu punih 8 godina

"Shvatila sam da nemam nikakva prava. Video me je kao osobu koja može da radi mnogo teških poslova", prisetila se Nataša.

Priklopil je zlostavljao Natašu i seksualno, ali o toj temi je odbijala da govori. Rekla je samo kako je zlostavljanje bilo "minimalno", te da ju je vezivao za krevet, ali da je i tada samo želeo da se mazi. Opisivala ga je kao osobu sa dve ličnosti

Priznaje da je više puta pokušala da izvrši samoubistvo zbog ugnjetavanja koje je trpela, piše Allthatsinteresting. Ali, uprkos svemu, nada da će ponovo biti slobodna nikada je nije napustila. Nakon nekoliko godina zarobljeništva, kaže kako je imala u glavi jasnu viziju sebe sa 18 godina i govorila: "Izvući ću te odavde, obećavam. Sad si mala, ali kada budeš imala 18 godina, savladaćeš ga i osloboditi se", govorila je sebi tada Nataša.

Kako je Nataša uspela da pobegne

Kako su godine prolazile, Priklopil je postajao sve opušteniji. Voleo je da ga ona sluša. Iako ju je prisiljavao na mnoge stvari, voleo je sa njom da priča o teorijama zavere. Jednom ju je odveo na skijanje. Ipak, Nataša nikada nije prestala da vreba priliku da pobegne. Imala je puno prilika da pokuša, jer je počeo često da je izvodi u javnost, ali suviše se plašila da to učini. Kako se približavao njen 18. rođendan, osećala je da je nešto u njoj počelo da se menja.

Jednog dana odlučila je da rizikuje da dobije batine i stala je pred otmičara:

"Doveo si situaciju između nas do tačke da samo jedno od nas može da preživi. Zahvalna sam ti što me nisi ubio i što si tako dobro brinuo o meni, to je bilo veoma lepo s tvoje strane. Ali, ne možeš da me nateraš da ostanem s tobom. Ovo mora da se završi", rekla mu je odlučno.

natasa kampus (3).jpg
Profimedia 

Na njeno iznenađenje, nije dobila batine, nije je ubio. Činilo se da je jedan deo ličnosti zlikovca osetio olakšanje nakon što je to rekla. Ali on je ćutao. Nekoliko nedelja kasnije, dok je čistila njegov auto u dvorištu, zazvonio je telefon. Priklopil se javio. Od buke usisivača nije mogao dobro da čuje sagovornika, pa se udaljio. Nataša je shvatila - sad ili nikad. Na prstima se odšunjala do kapije, ne isključujući usisivač. Kapija je bila otključana.

"Jedva sam disala. Osećala sam se kao skamenjena, kao da su mi ruke i noge paralizovane. Razne slike su mi letele ispred očiju. Počela sam da trčim", ispričala je Nataša. Njeno zarobljeništvo je završeno.

Priklopil se istog dana ubio skočivši pod voz, ali pre toga je sve priznao najboljem prijatelju, koji je to ispričao policiji.

Svoju strašnu priču Nataša je ispričala kroz tri knjige, a po njenom životu snimljen je i film 2013.godine. 

Uprkos svemu, Nataša kaže da je srećna žena. Danas ima 35 godina i bavi se crtanjem i pisanjem knjiga. U jednoj knjizi pisala je o sajber zlostavljanju, koje je sama trpela nakon što je dospela u centar pažnje medija posle bekstva od otmičara i izdavanja knjige.

"Naučila sam da ignorišem mržnju usmerenu ka meni i prihvatam samo lepe stvari", kaže Nataša, koja odbija da za sebe kaže da je žrtva.

Tužna priča Nataše Kampuš nije se završila begom od otmičara, od toga da je rodila bebu svom otmičaru, do toga da ju je majka prodala Priklopilu, ali ove navode su Nataša i njena majka Brigita oštro demantovale. Brigiti se čak sudilo zbog ove optužbe, ali je iz parnice izašla kao pobednik.

natasa kampus (1).jpg
Profimedia Natašina majka Brigita sa plakatom nestale Nataše 1998. godine

Ipak, psiholozi kažu da ovako traumatičan događaj detinjstvo nije moglo da ne ostavi posledice, koliko god to ona poricala. Stručnjaci smatraju kako je Nataša razvila izvesnu blokadu u mozgu kao odbrambeni mehanizam i da je to razlog zašto ne želi da ima porodicu i decu. 

U prilog tome govori i vest koja je šokirala mnoge - uvrnutim sticajem okolnosti, Nataša je nasledila kuću u kojoj je osam godina bila zatočena i posle nekoliko godina se u nju i preselila. Zbog ovog poteza Natašu Kampuš nazivaju najpoznatijim slučajem Stokholmskog sindroma.

Pročitajte i tešku životnu priču Romi Šnajder.

Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.

Tekst: Lepa&srećna/B.S.

BONUS VIDEO

"VISINA OTKUPA U SVETU SE KREĆE NA NIVOU OD OKO POLA MILIJARDE DOLARA!" Stručnjaci progovorili o otmicama i njihovoj pozadini  Kurir televizija