Luksuzne jahte, privatna ostrva, unikatni skupoceni automobili, avioni, vile od nekoliko hiljada kvadrata više nisu jedini način na koji današnji milijarderi pokazuju (finansijsku) moć. Najnoviji statusni simbol nije koliko neko troši nego koliko radi. Bogati se više ne hvale time koliko troše nego koliko rade.

Najupadljiviji primer trenda o kojem piše „Gardijan” jesu direktori velikih američkih tehnoloških firmi. Prvi čovek „Epla” Tim Kuk izjavio je da mu radni dan počinje u 3.45. Šef „Dženeral elektrika” već 24 godine, prema sopstvenom priznanju, radi sto sati nedeljno, dok je najveći radoholičar direktorka „Jahua” Marisa Majer, koja ima radnu sedmicu od 130 sati (18,5 sati dnevno). Niko od njih, podrazumeva se, ne radi zato što mora.

Ovo troje ljudi zajedno „teški” su milijardu i po dolara. Oni, za razliku od običnih ljudi, mogu da odu u penziju već danas i da ne brinu od čega će živeti ostatak života. Kuk je 5.000 puta bogatiji od prosečnog Amerikanca, ali ustaje u 3.45. Javnim isticanjem toga da rade više od drugih, elite u eri velikih nejednakosti moraju da pokažu sebi i drugima da zaslužuju da imaju mnogo više od drugih, smatra autor „Gardijana”.

Međutim, ironija je da i prosečan Amerikanac, čak i onaj koji jedva sastavlja kraj s krajem, danas radi više nego pre 40 godina. Nedavna studija Instituta za ekonomsku politiku utvrdila je da američki radnici rade više sati nego pre nekoliko decenija, što se naročito odnosi na žene, Afroamerikance i siromašne. Tako je Afroamerikanka sa nižim primanjima pre dve godine radila 349 sati godišnje više nego ista kategorija zaposlenih 1979. godine.

Ali čak i oni koji ne mogu sebi da priušte luksuz velikih primanja, navodi „Gardijan”, mogu da se prepuste raznim aktivnostima koje će im pružiti priliku da se pohvale zauzetošću i gomilom obaveza i osete se kao deo bogate elite. Jedan od načina jeste da slobodno vreme iskoriste za „rad na sebi”, a najčešći primer takvog angažovanja jesu treninzi koji se za mnoge današnje urbane profesionalce podrazumevaju. Uz vežbanje obavezno ide i odgovarajući režim zdrave ishrane. I jedno i drugo u meri većoj nego što zdravstveni razlozi zahtevaju, a sve s ciljem da se pokaže moć cele jedne klase.

„Možete da pretvorite svoj život u fabriku. Radili za sebe ili za drugog, vi uvek radite. Čak i kada neplaćeno trošite vreme na društvene mreže, neko od toga zarađuje”, smatra autor „Gardijana” i zaključuje da formula o osam sati rada, osam sna i osam sati slobodnog vremena, danas izgleda kao naučna fantastika.

Tekst: A. M.

Izhor: Politika