Rađamo se celoviti, kompletni, osećajući bezuslovnu ljubav i prihvatanje, ali u toku života dopuštamo da nam drugi ljudi iskrive našu sliku o samima sebi i udaljavamo se od istine. Počinjemo da verujemo kako nam nešto nedostaje, kako nismo celi te nam je potrebno nešto (neko) što će nas učiniti celovitim.

Povreda koja se desi u toku raskida vrlo je bolna za naš ego, ali naša duša se u tada raduje jer traga za večnom ljubavlju, a ne za ljubavlju jedne osobe. Zato nam je emotivni bol zapravo velika šansa da iscelimo sebe i shvatimo da sve što tražimo već postoji u nama.

Prihvatanje

Veliki deo bola potiče od neprihvatanja stvarnosti i nade da će se nešto promeniti. Umesto okretanja sebi i suočavanja s neminovnim krajem veze, trošimo mnogo energije na unutrašnje negodovanje. U ovoj fazi je potrebno da izađemo iz uloge žrtve i osvestimo da bol koji osećamo nema mnogo veze s drugom osobom, kako nam se čini, već s našom primarnom "ranom" i željom naše duše da se isceli.

Prihvatiti ne znači da treba da vam se sviđa to što je neko uradio i kako se poneo prema vama, već jednostavno da dozvolimo sebi da nam se desilo i prihvatimo to iskustvo kao deo života. Važno je razumeti da nismo krivi i da nije moglo biti drugačije i bolje, jer smo učinili ono što smo najbolje umeli u datim okolnostima. Upravo najbolniji raskid okrenuće nas nama samima, a to mu je i svrha – objašnjava Dragana Bačanek, savetnica za lični razoj i predavač.

Šta treba reći sebi u toku ovog koraka? "Uradila si najbolje što si znala"; "Nisi kriva"; "Loše stvari se dešavaju"; "Nisi sama"; "Sve je to dobro, kao deo iskustva koji te uči i oslobađa".

Otpuštanje emocija

Dajte prostora osećanjima koja nastaju kada se dogodi raskid – tuga, ljutnja, bes jeste ono što isplivava kada smo povređeni i to nije dobro negirati. Žene sebi mnogo češće dozvoljavaju tugu, a vrlo teško ljutnju. Zato posebno obratite pažnju na ovu emociju koja nam je bila često zabranjivana u detinjstvu. Dajte sebi pravo i na ljutnju kao i na druge emocije i otpustite ih.

Najbolji način koji sam koristila na sebi i klijentima i koji donosi odlične rezultate jeste "otpuštanje pisanjem". Amerikanci ga zovu F(uck) pismo i to je način za bezbedno otpuštanje ljutnje.

– Brzo, bez cenzurisanja, pišite zašto ste ljuti, šta smatrate da nije bilo u redu kod druge osobe, zašto vas boli, u čemu ste se razočarali, šta zamerate, šta vas rastužuje, šta vam je teško da oprostite. Osećajte sve što osećate i svakoj emociji dajte prostora. Nemojte čitati napisano, već s mnogo energije i želje da izbacite iz sebe sva ta osećanja koja vam ničemu ne služe, pocepajte i bacite pismo.Važno je napomenuti, da bismo zaista otpustili emocije umesto da ih recikliramo (i tako ostanu u nama da prave probleme, čak i sa zdravljem), mora postojati saosećanje i razumevanje prema sebi, a nikako osuda, kritika i nerazumevanje – savetuje naša sagovornica.

Šta da kažete sebi u ovom koraku?

"Prirodno je da budeš tužna"; "Dozvoljavam ti da budeš ljuta"; "Uz tebe sam"; "Potpuno saosećam s tobom i razumem te"; "Dajem ti vremena koliko ti je potrebno da se isceliš"; "Imaš pravo na tugu, ljutnju, bes i daj im prostora".

Dajte sebi ono što biste želeli da vam da neko drugi

Pre svega, darujte sebe velikom količinom saosećanja, nežnosti, razumevanja, podrške i odobravanja – sve je to čin ljubavi koju sebi ne dajemo, a tražimo je od nekog drugog. Izvedite sebe na neko lepo mesto, odvedite sebe u šetnju i uživajte u prirodi, obraćajte se sebi i negujte sebe baš kao što biste nekoga koga mnogo volite i poštujete.

"Pohvalite sebe zato što ste uradili ono najbolje što ste znali i umeli u određenom trenutku, i u velikom luku zaobiđite samokritiku, ljutnju na sebe i osudu. Budite nežni ali i pravedni, sagledajte koliko je zapravo sve ono što vam je neko drugi uradio, samo refleksija vašeg odnosa prema samoj sebi i budite spremni da menjate taj odnos", kaže Dragana Bačanek.
Šta da govorite sebi u ovom koraku? "Volim te"; "Meni si važna"; "Ja te nikada neću ostaviti"; "Meni si potrebna"; "Prihvatam te baš takvu kakava jesi".

Zaslužujete najbolje

Nikada nismo sami i ostavljeni, i sve što nam je potrebno jeste da se približimo božanskoj ljubavi u nama, a to je moguće jedino kroz spiritualnu praksu. Ovakve bolne situacije jesu i prilika da se još jače učvrstimo u tome (nikada moje molitve i meditacija nisu bile tako važne kao u tim bolnim periodima) ili da je započnemo ako je nemamo.

Šta da govorite sebi u ovom koraku?

„Zaslužuješ najbolje“; „Zaslužuješ da isceliš rane i zakoračiš u nešto zaista dobro“; „Pružam ti ono što ti je najpotrebnije – meditaciju i molitvu“.

Oprostite sebi i drugome, i krenite dalje

Kada osetite da ste iscelili ranu (otpustili emocije, promenili pogled na sebe, približili se stvarnoj ljubavi) i da ste sposobni za novu etapu i novog partnera, recite sebi: "Spremna sam"; "Otvaram se za novu ljubav"; "Otvaram svoje srce za ljubav", ali u isto vreme budite spremni i otvoreni da ponovo budete povređeni. Nikada ni na koji način ne možemo sebe zaštititi od povrede, a da se istovremeno ne zaštitimo i od ljubavi.

Ako se otvaramo za ljubav, otvaramo se i za razočaranje i povredu. Moj izbor svakako je otvoreno srce koje voli – pa kako god bude, umesto zatvorenog srca koje ionako već pati.

– Ako ne damo sebi prostora za isceljenje, svaka sledeća povreda nosiće sa sobom i prethodnu ranu, jer vreme samo od sebe (bez suočavanja i priznavanja onoga što jeste) ne leči ništa. Anestezirati bol brzim ulaskom u drugu vezu, ignorisanjem osećanja, uz alkohol ili bežanje u posao, učiniće da kasnije bol bude još jači. Budite dovoljno hrabri da se odmah suočite s onim što jeste, dovoljno mudri da iscelite rane i tada su velike šanse da će vam buduća veza biti mnogo vrednija i zdravija – savetuje Dragana Bačanek.

Tekst: Žaklina Milenković

Izvor: Lepa & Srećna