U narodu se često čuje "razboleo se zbog loših misli", "bolestan je jer je stalno utučen i sve vidi crno", "potonule su mu sve lađe, pa se sad to odrazilo i na zdravlje"... Iako smo svedoci da loše raspoloženje u priličnoj meri utiče na psihičko stanje većine ljudi, nema jedinstvenog odgovora stručnjaka koliko psihološki profil utiče i na nastanak određenih organskih bolesti. Tvrdnja da karakter ličnosti određuje od koje će neko bolesti bolovati nema do kraja naučno utemeljenje.

Osvrćući se na strukturu ličnosti i njenu vezu sa nastankom određenih bolesti, psiholog mr sci. Jelena Subotić-Krivokapić kaže:

- Nema jednostavnog odgovora kada je reč o uticaju karaktera ličnosti na nastanak neke bolesti. To je zato što ličnost predstavlja zbir stvarnih i mogućih obrazaca ponašanja organizma koji su, pre svega, određeni nasleđem i okolinom. Znači, za nastanak bolesti prvenstveno je odgovorna genetika, čak je i značajnija od strukture ličnosti. Međutim, genetika nije uvek i presudna, jer na sve što nam se događa u zdravstvenom smislu u velikoj meri utiče naše ponašanje, navike, ishrana, fizička aktivnost... Zapravo, tek udruženi svi nepovoljni činioci mogu loše da utiču na naše zdravlje.

PROČITAJTE VIŠE: ZAŠTO JE VAŽNO DA OPRAŠTAMO SEBI I DRUGIMA: bićemo duševno i telesno zdraviji, tvrde psiholozi

 A kada se posebno posmatra struktura ličnosti?

- Ni to ne može da se posmatra pojednostavljeno, jer ličnost nastaje i razvija se kroz funkcionalnu interakciju četiri glavna područja. Obrasci ponašanja jedne ličnosti proizilaze iz sprege kognitivnog, odnosno inteligencije, konativnog ili karaktera, afektivnog, odnosno temperamenta i somatskog, ili konstitucije. Da bi se nešto promenilo u zdravstvenom smislu u ma kom pravcu, neophodno je skladno delovanje svih navedenih obrazaca ponašanja. U stručnoj javnosti postoji slaganje oko toga da psihološki činioci, primera radi, imaju udela u nastanku koronarne bolesti. Međutim, nema jedinstvenog mišljenja oko toga šta sve podrazumevaju psihološki činioci.

 Pa šta podrazumevaju?

- Jedna grupa autora pod psihološkim činiocima podrazumeva emocionalni stres, odnosno kratkotrajnu psihološku traumu koja obično prethodi infarktu miokarda kod osoba koje već imaju strukturalno oštećenje ispoljeno u vidu ateroskleroze. Druga grupa pod psihološkim činiocima podrazumeva hronično stresogenu životnu situaciju, koja uzročno može dovesti do infarkta miokarda i drugih ishemijskih oboljenja srca. Treća grupa autora psihološke činioce infarkta miokarda nalaze u samoj ličnosti, odnosno u relativno trajnim osobinama određene osobe, poznatim kao koncept koronarne ličnosti. 

Šta to tačno znači?

- Istraživanja su pokazala da crte ličnosti kao što su anksioznost, depresija i hipohondrijaza, odnosno strah od bolesti, utiču na izveštaj o simptomima i traže medicinsku pomoć. Šta to znači? Briga je, recimo, važna komponenta anksioznosti, koja prema skorijim stručnim radovima bitno utiče na povišenu učestalost koronarnih bolesti. Nađeno je, takođe, da psihičku strukturu obolelih od astme karakteriše pasivnost, zavisnost, ambivalentnost. Ovakve osobe uglavnom reaguju povlačenjem i pasivnim predavanjem sudbini. Početku ili pogoršanju bolesti obično prethodi napuštanje i gubitak emocionalne podrške koja je ovakvim osobama veoma važna.

* Koje su još upečatljive bolesti uslovljene psihološkim činiocima?

- Ulkus, ili čir na želucu i dvanaestopalačnom crevu nastaje kao posledica preovladavanja agresivnih faktora, nad faktorima koji štite sluzokožu digestivnog trakta. A nemogućnost adekvatnog pražnjenja agresije predstavlja ključni faktor za nastanak ove bolesti. Zapravo, ulkus je sa razlogom i dobio ovo ime. Naziv označava grizlicu, jer "grize sam sebe", svoju sluzokožu, zato što ne može da "grize druge"!?

 Koliko mi sami, snagom karaktera, zapravo, utičemo na naše zdravlje?

- Da li će neko biti bolestan ili zdrav, da li će živeti duže ili kraće umnogome zavisi i od toga da li je optimista, pesimista, neurotičan, anksiozan, impulsivan, agresivan ili savestan tip ličnosti. Za optimiste važi pravilo, da zbog toga što život posmatraju kroz "ružičaste naočare", u proseku žive sedam i po godina duže u odnosu na pesimiste. Osim toga, imaju 55 odsto veću šansu da umru prirodnom smrću, a ne od posledica bolesti. Po jednoj teoriji duže žive jer imaju veću volju za životom, dok druga teorija ističe da se optimisti više druže sa drugim ljudima, zbog čega imaju niži nivo stresa, pa manje i oboljevaju.

PROČITAJTE VIŠE: KAKO ISTINA LEČI BOLESTI DUŠE: racionalno-emocionalna i kognitivno-bihejvioralna terapija (REKBT psihoterapija) A pesimisti i drugi tipovi ličnosti?

- Pesimistične osobe, koje sve posmatraju u tamnim tonovima, imaju 19 odsto veću šansu da umru pre vremena u odnosu na optimiste. Pesimistične i anksiozne osobe, u odnosu na druge tipove ličnosti, imaju veću šansu da obole i od Parkinsonove bolesti. Anksiozni imaju i trostruko veću šansu da obole od visokog krvnog pritiska, jer imaju viši nivo stresa u odnosu na druge. Anksiozni su češće i pušači. Žene su posebno sklone anksioznosti, zbog čega imaju viši krvni pritisak, povišen holesterol i češće pate od srčanih bolesti. Izračunato je i da posle deset godina lečenja, od srčanih bolesti umire 27 odsto anksioznih, u odnosu na sedam procenata iz drugih grupa tipova ličnosti. 

 Ko je najmanje podložan bolestima?

- Može se reći da savesne osobe žive duže od ostalih, jer više vode računa o sopstvenom zdravlju. One, uglavnom, ne vode rizičan život već brinu od svom pritisku, holesterolu, masnoćama u krvi... Imaju razvijen duhovni deo ličnosti i najređe oboljevaju od ma koje bolesti.

Tekst: Zorica Ostojić-Joksović 

Izvor: Novosti