Stručnjaci tvrde da je svega 15 minuta smeha dovoljno da se prag bola podigne za 10 odsto. Zaštita od bola koju pruža smeh dolazi, po svemu sudeći, od endorfina, kompleksne hemijske supstance koja pomaže u prenošenju poruka između neurona, ali takođe ublažava signale fizičkog bola i psihološkog stresa. Endorfin se luči i prilikom fizičkih napora – trčanja, plivanja, joge…

Naučnici veruju da se za vreme smeha ovaj hormon luči nehotičnim, repetitivnim mišićnim spazmom kada samo izbacujemo vazduh bez udaha. Ova disajna „vežba“ je veoma iscrpljujuća, pa samim tim dolazi do lučenja endorfina. Prema jednoj teoriji, smeh pomaže transmisiju signala privrženosti, učvršćujući veze između pojedinaca. Prema drugoj, smeh u grupi podstiče društvenu saradnju i kolektivni identitet, pa stoga predstavlja evolucionu alatku koja čoveku pomaže u preživljavanju.

PROČITAJTE VIŠE: 8 saveta za dugačak, zabavan i srećan vikend

Otklanja stres i umor 

Komikoterapija je način lečenja koji koristi smeh i lepe emocije. Pokazalo se da smeh zbližava ljude, ali deluje i protiv stresa i mnogih bolesti. Takođe, otklanja osećaj umora. Prilikom smejanja aktiviraju se mišići lica, grla i grudnog koša. A kada je smeh grohotan, uključuju se skoro svi mišići ljudskog tela. Naučnici su izračunali da, ako se u toku dana nasmejemo stotinak puta, postižemo isti efekat kao da smo se aktivno bavili nekim sportom 10-15 minuta. 

Dok se smejemo, snižava nam se krvni pritisak, povećava protok krvi kroz organizam i snabdevanje krvi kiseonikom, a smanjuju se nivo hormona stresa i osećaj bola, čime se znatno popravlja raspoloženje.

Kada se smejemo, ceo organizam se pokreće, uzimamo mnogo više kiseonika, raste nam krvni pritisak, a mozak oslobađa hemijsko jedinjenje endorfin, koje izaziva trenutnu opijenost. Poznato je da se dobro raspoloženje zadržava još 45 minuta posle prestanka smejanja.

Iako je smeh spontana i naizgled jednostavna pojava u određenim situacijama, vrlo malo se zna o mehanizmu njegovog nastanka u mozgu. 

Ono što je poznato jeste da je smeh prouzrokovan mnogobrojnim senzacijama i mislima, a ujedno aktivira i veliki broj različitih delova ljudskog tela. Kada se smejemo, to se čuje i vidi, a veoma često malo intenziviniji smeh pokreće i mišiće ruku, nogu i trupa, dijafragmu... Smeh takođe podrazumeva i promenu načina disanja.

Put do sreće i zadovoljstva

Pored toga što je očigledno kompleksna psihološka manifestacija nesvesnog u nama, smeh je specifičan i po svojoj socijalnoj osnovi. On je društvena pojava koja je karakteristična za čoveka u interakciji sa drugim čovekom. To znamo jer se veoma retko smejemo sami.

Prvi osmeh primetićemo kod bebe stare 3-4 meseca i to je, baš kao i plač, način kojim dete u najranijem dobu komunicira s majkom i okolinom. Taj oblik neverbalne komunikacije od tada, pa do kraja života ostaje stalno prisutan i svakodnevno korišćen u najrazličitijim prilikama. Deca se smeju kada su srećna i zadovoljna, i to više sa ostalima u društvu nego kada su sama. Živahna i vesela deca više vole da se igraju s vršnjacima koji su im slični nego s mirnim i povučenim drugarima. Ono što će deci najpre izazvati radost i smeh jesu lepo iznenađenje, glupiranje odraslih, ispunjena želja, šala i igra...

Tekst: Žaklina Milenković

Izvor: Lepa i Srećna