Bilo da svog mališana želite da obradujete za neki praznik ili će mu uskoro rođendan, pokloni u vidu igračaka ili modernih gedžeta su ono čemu se deca najviše raduju.

Roditelji stoga obilaze radnje u mahnitoj potrazi za odgovarajućim poklonom. O tome da li grešimo i da li smo zaboravili značaj ljubavi i pažnje, pogotovu u najranijem detinjstvu, razgovarali smo s Brankom Radojević, doktorom psiholoških nauka, koja više od dvadeset godina radi s decom i mladima sa teškoćama u emocionalno-socijalnom razvoju i ponašanju (uključujući zlostavljanu decu), kao i s njihovim porodicama.

- Jedna od najčešćih opasnosti jeste da se bavljenje detetom zameni onim što može da se kupi. Ne smemo da zaboravimo - darovi nisu adekvatna zamena za osnovnu potrebu deteta za roditeljskom pažnjom i ljubavlju. Pre samog povoda za kupovinu poklona ( recimo rođendan) trebalo bi započeti razgovor s detetom o tome šta želi da dobije. Prilikom izbora materijalnih darova važno je uzeti u obzir interesovanja i karakteristike deteta, pre nego da se oslonite na reklame za popularne igračke - savetuje dr Radojević.

Kako izabrati pravi poklon?

Roditelji su često u nedoumici kakav poklon da izaberu detetu, a neretko i ono ima želje koje nisu uvek realne.

- Jednostavnija je situacija za roditelje čija su deca imala uredan rani razvoj, koji dobro poznaju i prate svoje dete – oni će odabrati poklon na osnovu trenutnih interesovanja deteta. Naravno, preporuka je da to budu kreativne igračke, koje stimulišu razvoj. Drugačiji je pristup ako je dete iskusilo traume, naglo odvajanje i više promena sredine, ima razvojne smetnje i druge teškoće, poput hiperaktivnosti.

Njegov uzrast često nije u skladu sa aktuelnim funkcionisanjem na emocionano-socijalnom ili kognitivnom planu. Iz tog razloga igračke koje su potrebne često odgovaraju nižem kalendarskom uzrastu. Za decu sa izraženim psihomotornim nemirom veoma su zanimljive igračke koje redukuju napetost: „ljigavci”, brojanice, kinetički pesak, trambolina, ljuljalice, roleri koji masiraju leđa, masažeri za glavu, igračke s repetitivnim radnjama i zvukovima, lopte za skakanje i sl.

Zbog toga se njihovim odgajateljima savetuje, da uz prethodni dogovor s detetom, obiđu prodavnice u više navrata kako bi uočili šta smiruje i privlači dete. Na taj način izbeći će neracionalno trošenje novca na igračke koje dete ne razume ili mu ne prijaju. Osim ljubavi, ovoj deci potrebno je pružiti radost, razigranost, prihvatanje, radoznalost i empatiju da bi se osetila sigurnno i bezbedno - ističe naša sagovornica.

Iako u našoj kulturi preovladava stav da dete treba da uči i lepo se ponaša, radi sebe, a ne radi nagrade, ispostavilo se da efikasno vaspitavanje počiva na principu nagrađivanja.

- To znači da bi trebalo dosledno nagrađivati sva prosocijalna ponašanja, a izbegavati da se nehotično nagrade nepoželjna ponašanja, uz korišćenje blagih kazni (surove kazne su kontraproduktivne). Naravno da je roditeljska pažnja najveća nagrada za svako dete. Ipak, praznike i rođendane ne treba doživljavati kao vreme nagrađivanja dece za prethodno dobro ponašanje, već kao period obnove i učvršćivanja međusobnih veza.

Tada dete očekuje bezuslovnu ljubav, što je njegova centralna potreba – ljubav koja ne zavisi od njegovog ponašanja ili postignuća, niti od potreba roditelja i njihovih očekivanja. Roditeljstvo se sastoji od radosti i obaveza, a roditeljstvo bez radosti, postaje mučna dužnost. Zbog toga je potrebno obnoviti radost roditeljstva i druženja s decom, kao što je neophodno da svojim ponašanjem uverimo dete da nijedan konflikt ne može da poremeti bliskost i poverenje.

Za decu koja su bila napuštena ili se njihovi odgajatelji smenjuju, naročito je teško da poveruju da neće ponovo biti izneverena - navodi dr Radojević.

Sve je lakše uz podršku i ljubav

Sigurnost u postojeći odnos pomaže detetu prilikom suočavanja s kriznim situacijama, koje će neumitno doći. Zato bi tokom praznika trebalo obustaviti svaki pritisak, tipa nagrada - kazna (ukidanje nagrade) ili nametnutih podsticaja na učenje.

- Bez obzira na teškoće koje su se prethodno dešavale, deci i mladim osobama treba upućivati poruke ljubavi, poklanjati im pažnju, podsticati razmenu i graditi prijatna zajednička sećanja. Sigurno je da u budućnosti predstoje mnogi teški momenti i životni izazovi, ali uz učvršćivanje veze dete ‒ roditelj i nedvosmislenu podršku, problemi će se mnogo lakše rešavati.

Naime, najveći poklon koji se u okviru svake porodice može podeliti jesu ljubav i međusobno uvažavanje. Tretiranje deteta na taj način ugradiće se u njegovo samopoštovanje i biti zalog njegovog razvoja i integriteta za ceo život. Ljubav koju tada iskusi, dete će prenositi na svoje potomke - objašnjava dr Branka Radojević.

Tekst: Vanja Ostojić

Izvor: Lepa & Srećna